'Ti takozvani partizani, ta gomila, samo kad im je bilo loše, bili su dobri kad su trebali nekog da ih grije u snijegu, i ja sam trebal nekog da me grije... ti isti ljudi su me izdali, ili kak oni veliju, ja sam njih izdal. Kada smo došli natrag iz šume nazad, svi moji prijatelji već su bili na položajima... sam mislil da sam opet u Njemačkoj, Gestapo, SS... Sve je to bilo isto samo kaj se sa zvezdom hodalo. Sad su oni na vlasti i sad budu oni svet oslobodili. Od čega? U jednoj pesmici, kad sam došel iz partizana, rekel sam: Hitlera smo ubili, a došli smo sa parsto Hilerov. Jedno od najgorih iskustava je Bakarić, ta gnjida. Gestapo partizanski, taj je organiziral tajnu policiju. Taj je postao predsjednik Hrvatske i ubil profesora hrvatskog jezika Hebranga', svjedočio je 2003. u izvanrednoj knjizi intervjua 'Umjetnik otpora', autorice Ane Marije Habjan, briljantan slikar i čovjek koji je revolucionirao njmački i svjetski film - Vlado Kristl.
I sam partizan, buntovnik, globtroteter i svađalica koji se nimalo nije bojao, čija će ubijanja na Bleiburgu i osnutak Golog otoka ući u anale najstrašnijih komunističkih zločina, odmah je shvatio da su se mnogi njegovi drugovi, proleteri i komunisti pretvorili upravo u ono protiv čega su se borili. Naravno da je bilo mnogo časnih ljudi u partizanima koji su tragično poginuli, ali je isto tako istina da se nakon 1945. komunistička elita vrlo dobro znala okoristiti 'narodnim bogatstvima' useljavajući u najelitnije stanove, konfiscirajući imovinu 'narodnih neprijatelja', osvjećujući se desetljećima djeci i unucima ljudi koji su imali makar i najbezazlenije veze s NDH, ili su te veze imišljanje i lažirane.
Sam Tito bio je poznat uprvo po holywoodskom načinu života, pa smo osim jahte 'Galeb', na kojoj je partijao s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom, baš u skromnom proleterskom stilu, ali i boravcima u nebrojenim vilama koje je imao diljem bivše Jugoslavije. Kukuriku koalicija, a pogotovo SDP kao sljednik KPH, na vlast je došla isključivo zahvaljujući tezi da su 'samo HDZovci lopovi'. Je li to baš tako? Nisu li se i članovi Kukuriku koalicije vrlo spretno novčano i imovinski osigurali 'za nekoliko generacija'? Još 2012. godine iz imovinskih se kartica kukurikovaca vrlo dobro vidjelo da su 'pošteni' političari nekadašnje oporbe fantastično potkoženi.
Najbogatiji čovjek nove vlade bio je kasnije uhićeni potpredsjednik Radimir Čačić, kojega se danas odriču svi njegovi veliki prijatelji iz HNS-a i Vlade, što također mnogo govori o psihoportretu jedne nemilosrdne vlasti koja u staljinističkom stilu odbacuje i vlastite ljude. Dolaskom na vlast Čačić je prijavio stan u Zagrebu od 41 četvorni metar, i apartman u Sloveniji od 35 kvadrata, dvije ruševne kuće u Dubrovniku vrijedne 2,9 milijuna kuna, građevinsko zemljište u Zagrebu od oko tisuću kvadrata vrijedno 2,6 milijuna kuna, kuću s okućnicom u Jakopcu vrijednu 1,9 milijuna kuna, šumu u Bednji vrijednu 300 tisuća kuna, brod od milijun kuna, slike i skulpture vrijedne 180 tisuća kuna, kao i ušteđevinu od gotovo 2,6 milijuna kuna, a bio je i 'u posjedu dionica čak 19 tvrtki'.
Također 'smaknuti' Slavko Linić, koji je uništio tisuće malih obrtnika svojom neučinkovitom fiskalizacijom, zatvarajući lokale zbog dvije kune viška, a pri tome ne dotičući trgovačke lance ni jednog tajkuna ili korporaciju, na početku svoje vladavine prijavio je pola broda marke 'Frretty 39', čiju je vrijednost procijenio na pola milijuna kuna, a naveo je da mu je supruga nasljedila pola kuće i okućnice u Kraljevici, te dva stana u Rijeci od 64 i 63 kvadrata. Ne treba zaboraviti ni masu građana koja je tijekom Linićeva pozdravnog govora na Korzu vikala 'lopove, lopove'. Zašto? Pa upravo zato jer Riječani vrlo dobro znaju na samo kakve je gospodarske štete Linić svojedobno radio Rijeci, već i koliko je novaca pospremio po talijanskim bankama od šverca nafte. Ni činjenica da je 'Riječki pokret otpora' svojevremeno dostavio Bajiću broj računa Casse Risparmio di Udine e Pordenone u Trstu, u kojoj je Linić imao malen djelić svoje imovine, oko 27. 000 dolara, nije pomogla u istrazi protiv čovjeka koji je nemilice srednji sloj u Hrvatskoj pretvario u sirotinju.
Dok je Ivan Jakovčić još davno postao legendom kupivši cijelo selo u Istri, još je fascinantniji njegov kolega Darko Lorencin, koji je zamijenio Veljka Ostojića nakon što je dotični morao otići iz Vlade jer se našao usred ozbiljne afere zbog kupoprodaje zemljišta u Istri, posla u kojemu je njegova šogorica zaradila sitnicu od 24,7 milijuna kuna. Vrh Vlade odlučio se za Lorencina nakon što je šef IDS-a, Ivan Jakovčić, odbio prihvatiti Milanovićev poziv da dođe u Vladu i preuzme Ministarstvo turizma. U imovinskoj kartici mlađahni Lorencin je naveo da je vlasnik kuće od 90 m2 s okućnicom 300 m2, u Medulinu, koju je stekao darovnim ugovorom, te automobila jeep wrangler iz 1990. vrijedna 30.000 kuna, a sa suprugom ima tvrtku Lorencin d.o.o. koja se bavi trgovinom, poljoprivredom i turizmom. No, javnosti su posebno bila zanimljiva njegova tri stambena kredita. Još je 2004. godine podigao kredit u švicarskim francima kojim je počeo graditi kuću u Grožnjanu.
Kad je došao do roh-bau faze, kuću je pripisao u temeljni kapital tvrtke Lorencin (temeljni kapital uvećan je 2. veljače 2009. godine za 785.300 kuna), kojoj je vlasnik sa suprugom. Potom je 2010. godine uzeo dva kredita u eurima u Hypo banci kojima zatvario stari kredit u švicarskim francima. U međuvremenu je dovršio kuću u Grožnjanu koju njegova tvrtka iznajmljuje turistima. Treći, najmanji kredit uzet u OTP banci Lorencin je iskoristio za gradnju bazena uz spomenutu kuću u Grožnjanu.
Kukukurikovci su, ukratko, dokazali da se u grabeži i bogatstvu baš nimalno ne razlikuju od svojih prethodnika. Štoviše, njihovo uništenje Hrvatske veće je i efikasnije. /Marina Tenžera/Portaloko/