Čovjek koji je predvodio stvaranje hrvatske države i zajedno s poginulim braniteljima zasigurno ima najveće zasluge što se to na kraju i dogodilo. I što je hrvatskom narodu omogućeno da, 20-ak godina nakon rata, zajedno s drugim europskim narodima danas čini Europsku uniju.
Politika koju je s Hrvatskom demokratskom zajednicom vodio znala je biti predmet prijepora kako domaće, tako i međunarodne javnosti. No, unatoč svemu, za većinu Tuđman ostaje karizmatska osoba - najzaslužnija što je Hrvatska stekla neovisnost, obranila se od velikosrpske agresije i oslobodila okupirana područja. I ta karizmatičnost koju je imao za sve one koji su godinama maštali o nezavisnosti, osobina je koju njegovi nasljednici na čelu države, ne više predsjednici nego premijeri - Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor i aktualni Zoran Milanović, ni izbliza nisu dosegnuli. Za jedne je bio preautoritaran, a za druge velikan koji je ostvario hrvatske snove. Nažalost, njegov san o zemlji blagostanja i prosperiteta, pokazale su godine koje su slijedile, nije ostvaren. Dapače, nad Hrvatskom je dugo opasno visjela i bezumna konstrukcija o udruženom zločinačkom pothvatu, poslije ipak u Haagu odbačena.
Odluke o akcijama oslobađanja hrvatskoga teritorija donosio je državnički (ali i vojnički) odrješito i time osigurao veliki plus u očima svih ljudi koji su na ovaj ili onaj način osjetili ratne strahote. Tome treba pridodati i presudnu odluku o stvaranju Vlade nacionalnog jedinstva koja je okupila stručnjake različitog političkog predznaka u zajedničkom naporu za očuvanjem suvereniteta. Teret koji je do kraja života ostao Tuđmanu, ali i svima nama, ostaje Vukovar i tragična sudbina dijela njegovih branitelja i ranjenika. Posljednje godine vladanja donekle su mu snizile karizmu, ali za mnoge je i danas ono najvrjednije što je Hrvatska imala.
O tome svjedoči i Andrija Hebrang, dugogodišnji Tuđmanov suradnik, bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi te ministar obrane. On vjeruje da na obljetnicu Tuđmanove smrti građani shvaćaju kakvog smo čovjeka imali u pravom povijesnom trenutku i kakav nam danas nedostaje.
- Franjo Tuđman je u ključnom trenutku imao u sebi dovoljno domoljublja, znanja i političke spretnosti, a imao je, i trebalo mu je, i vojničke mudrosti da stvori hrvatsku državu i obrani je od agresije. Pitanje koje bismo danas mogli postaviti jest koja je razlika između Tuđmana i današnjeg državnog vodstva u odnosu na gospodarstvo, što je u mirno doba glavni problem. Surađivali smo niz godina i nikada nije pustio iz ruku to najvažnije pitanje. Nije dozvolio da se događaju tektonski poremećaji, a da nije okupio oko sebe grupu stručnjaka i političara te iznjedrio rješenje, iako je ulaz novca u proračun 1991. zbog srpske agresije pao za 62 posto, a 1993. smo imali 20-postotnu inflaciju mjesečno. A to su poremećaji koji bi slomili svaku državu - kaže Hebrang.
Spas u zaštiti nacionalnih interesaOn ističe kako je usporedba između Tuđmana i njegovih nasljednika nemoguća jer je razlika takva da se riječima ne može opisati.
- Za spas Hrvatske jedino je rješenje retuđmanizacija, i to u njegovom osnovnom pravcu i postavci koji se zove zaštita nacionalnih interesa. Kada bi se premijer i ministri svako jutro zapitali što mogu učiniti za zaštitu nacionalnih interesa i u čemu su jučer pogriješili, Hrvatska bi krenula Tuđmanovom dinamikom razvoja. No, od postave na vlasti to se ne može očekivati - kaže Hebrang.
- Vrijeme sve stavlja na svoje mjesto. I kako vrijeme prolazi sve je jasnije da je Franjo Tuđman najveća ličnost u hrvatskoj povijesti jer mu je uspjelo ono što nije nikome prije, da se u vrlo teškim uvjetima i agresije stavi na čelo hrvatskog naroda, obrani od agresora i stvori državu kao izraz vjekovne težnje generacija i generacija hrvatskog naroda. I cijelo vrijeme stvaranja i obrane države, i nakon pobjedničke Oluje, Tuđman i Hrvatska su osporavani i vanjskom i unutrašnjom agresijom. Tek nakon velike borbe, pobjedom istine i pravde u Haagu, nisu samo teških optužbi oslobođeni hrvatski generali nego i državno i vojno vodstvo, na čelu s Tuđmanom. Tom presudom odbačene su krivotvorine i lažne optužbe da je Hrvatska nastala na zločinu i etničkom čišćenju - ističe prof.dr. Zdravko Tomac, nekadašnji potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva.
- Hrvatski narod je u ovih 25 godina novije povijesti dao samo jednog državnika, a svi su ostali bili političari. Ta ključna osoba bio je Franjo Tuđman i Hrvatska sada čeka da se pojavi novi Tuđman i nastavi u novim uvjetima njegovo djelo koje se i dalje želi srušiti - kaže Tomac.
Preuzeto s Glasa Slavonije