Kakav je Tomislav Karamarko privatno? Iznenadili biste se - simpatičan je, duhovit i otvoren. Voli rock i skvoš. U nastavku izdvajamo najzanimljivije dijelove biografije šefa HDZ-a, objavljene u najnovijem izdanju tjednika 24sata Express.
Iako se već godinama medijima provlači činjenica da je rođen u Kruševu, selu dvadesetak kilometara udaljenom od Zadra, to, ističe Karamarko, nije točno.
''Rodio sam se u Zadru i tamo sam s roditeljima živio do šeste godine života. Baka i djed živjeli su u Kruševu i tamo sam znao odlaziti za praznike. Isto tako vezan sam bio za Knin i Split'', otkriva Tomislav Karamarko kojemu je majka rođena Kninjanka.
Tomislav Karamarko
Navijao je za KK Zadar, pa i za bivšu Jugoplastiku, a u KK Zagreb aktivan je od 90-tih godina. Svojedobno je bio i potpredsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza. Košarku je u mladosti i trenirao. Haklali na Pešči, na Medveščaku i na Mladosti. Profesionalno se tom sportu ipak nije posvetio jer mu je škola bila važnija.
''Koliko sam samo tenisica poderao na košarci... No, zadnjih nekoliko godina igram skvoš. To je naporan, lud sport. Partner mi je jedan prijatelj, a na terenu se znamo itekako naganjati za rezultat. Također skvoš mi odlično dođe i kao ispušni ventil'', ističe šef HDZ-a koji dan danas nosi jake, lijepe slike svog djetinjstva u Zadru.
Kao dječak u Zadru je imao i prijatelja Slavka, njihovi roditelji su se družili. I danas mu je jako drago kad ga sretne negdje u Zagrebu. No, Križni put koji je prošao njegov danas 93- godišnji otac te komunistička presija ostavili su trag na njegovoj obitelj. Zbog toga se i sele u Zagreb, na Pešču, četvrt u kojoj je živjela radnička klasa koja se borila za život. Unatoč tome, njemu, kaže, ništa nije nedostajalo. Ni materijalno, ni emocionalno.
Upisao je Filozofski fakultet, smjer povijest. Za vrijeme studija je i radio kako bi zaradio džeparac.
Tomislav Karamarko
''Preko praznika sam tako istovarao kamione i popisivao brojila za Elektru. Sjećam se, baš od tog elektrinog honorara kupio sam neke knjige i Yamaha country gitaru'', kaže Karamarko kojeg su glazbeno obilježile 80-te godine i Novi val.
Slušao je Azru, grupu Film, a opus Draga Mlinarca i onaj kantautorski, kao i onaj iz grupe 220, kompletno je poznavao. Mlinareca je, kaže, svirao i pjevao. Uz njih najviše je slušao U2 i Erica Claptona, kojeg i dan danas sluša, Johna Hyatta i Van Morrisona.
''Petkom sam redovito išao na koncerte u Studentski centar, zatim u klub Pauk na Savi pa u Kulušić i Big Ben gdje su koncerte održavali uživo Azra, Boa, Film, Buldožeri.... Imao sam i dugu kosu, to je bilo takvo vrijeme, jedna zapravo lijepa faza života. Svu tu glazbu koju sam tada slušao slušam i dan danas. No, ono što me danas pomalo iznenadi jest, kad vidim da su ti moji idoli danas 70- godišnjaci'', kaže Karamarko.
On je uz to što je s prijateljima znao nastupati po kvartovskim podrumima svirajući ritam gitaru, bio blizak i u Katoličkom zboru “Mi”, s kojim je Karamarko trebao i u Vatikan. No odlazak na hodočašće kod pape u Vatikan, 1982. godine, stajalo ga je oduzimanja putovnice.
Tomislav Karamarko
Naime, sjeća se da je u rješenju pisalo da mu se 'pasoš' oduzima zbog rušenja ugleda SFRJ u inozemstvu. Razlog je bio to što su se našli ispod hrvatske zastave bez petokrake koju je na Trgu svetog Petra donio jedan stranac.
''Pisalo je da mi je putovnica oduzeta 1984., a nije nego 1982. Vraćena mi je tek 1989. ili 1990. Zbog toga sam imao i probleme sa zapošljavanjem jer sam dobivao odbijenice. Ipak, 1989., zahvaljujući dvojici dobrih svećenika, zaposlio sam se u Državnom arhivu i pripremao se za posao povjesničara arhivista. Bio je to krasan posao za prvo radno mjesto, miran, bez prevelike gužve i stresa'', otkriva Tomislav Karamarko.
''Ali ja sam išao za idejom Hrvatske i mogu reći da je Hrvatska moj san. Borbu za našu zemlju nisam mogao izbjeći kako onda tako ni danas. Očekujem da ćemo dobiti povjerenje građana i preuzeti odgovornost za upravljanje državom i onda ću se imati prilike još intenzivnije boriti za bolji život svih naših građana'', ističe Karamarko koji jedan od osnivača HDZ-a. Priznaje da je te godine bio i na osnivačkoj skupštini liberala, ali odlučio se za HDZ. Čitao je kaže knjige dr. Franje Tuđmana, a posebno su ga oduševile 'Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'- knjiga koja objašnjava niz neriješenih pitanja, te knjiga 'Velike ideje i mali narodi'.
1996. postaje doministar za pravne poslove i kadrove.
''Kod dr. Franje Tuđmana mogla se osjetiti naglašena briga o ljudima. Iako ga nisam dobro poznavao na mene je ostavio dojam emotivne osobe. Pa plakao je kad se dizala hrvatska zastava... Bio je emotivac i veliki državnik koji se nije bavio tričarijama'', ističe Karamarko koji je, pak, 1998., izvisio.
Tada odlazi u Hrvatski autoklub gdje se zadržao dvije godine. Nakon toga pomaže Stipi Mesiću u predsjedničkoj kampanji, on mu je zapravo bio šef kampanje. No, kaže, tada se kod Mesića prvi put susreće s naglašenom ljevičarskom ideologijom, čime ostaje neugodno iznenađen. Pobjedom Stipe Mesića, Karamarko je završio na Pantovčaku, kao predstojnik Ureda predsjednika. No, tamo se zadržao jako kratko, svega petnaestak dana. Ubrzo, naime, postaje predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost u Jurjevskoj ulici. Iako se još nije razišao s Mesićem, htio se, kaže, osamostaliti...
Tomislav Karamarko
''Do razlaza dolazi kada sam vidio ekipu koju je kao predsjednik oko sebe okupio. Njegov novi tim mene je smatrao desničarem, uljezom. Zbog svega toga 2002., na Uskrs dajem ostavku na mjesto predsjednika UNS-a. Mesić je moju ostavku iskomunicirao kao neslaganje s nekim rješenjima. A pravi razlog su bile nepremostive ideološke razlike. Više nisam mogao biti dio toga'', rekao je Karamarko koji potom s prijateljem osniva tvrtku Soboli. U Soboliju se zadržao niti dvije godine, jer ga je te 2004., nakon afere Helena Puljiz nazvao Ivo Sanader i zamolio da preuzme mjesto šefa POA-e. S Mesićem sve do tada nije komunicirao....
''Jednu večer, blizu ponoći, Sanader i Mesić zvali su me u Ured predsjednika. Nagovarali su me da pristanem. Moj preduvjet je bio da provedem depolitizaciju službe i da imam autonomiju u kadroviranju. Složili su se i ja sam pristao'', kaže Karamarko, koji je tada vanjsku i unutarnju službu objedinio u Sigurnosno obavještajnu agenciju SOA-u. No, iako je niz godina proveo u službama, one mu kaže ne nedostaju. Ističe da je, kad je otišao, zaključao sve što je znao.
2008., kada je u listopadu ubijena Ivana Hodak, a malo kasnije i Ivo Pukanić, Sanader ga je pozvao u Vladu, za ministra unutarnjih poslova. Priznaje da je razmišljao bi li prihvatio tu odgovornost. Sve je prelomila poruka jednog prijatelja: 'Ako ne pristaneš reći će da se bojiš'. Karamarko je postao najpopularniji ministar, uz ministra turizma Damira Bajsa. 2012. preuzima HDZ i otada je stalno na terenu,
Bitno mu je da sa članstvom porazgovara pa je zato i 'žrtvovao' odlaske u Hrvatski sabor.
''Zaključio sam da se stranka treba vratiti korijenima. Moj slogan bio je 'nepoštenje, korupcija i kriminal van, a poštovanje i domoljublje unutra'. Žrtvovao sam i odlaske u Hrvatski sabor, jer su mi susreti s ljudima, na terenu najvažniji. Ali, upravo zbog toga ćemo dobiti i pete izbore u nizu, one parlamentarne'', zaključuje šef Hrvatske demokratske zajednice.