Stav
Dubrovačke biskupije po ovom pitanju dosta je jasan. Ona nema ništa protiv referendumskih inicijativa, dapače smatra ih dobrima jer potiču građane da aktivnije sudjeluju u političkom životu i da se uključe u odlučivanje oko bitnih pitanja za život i budućnost društvene zajednice.
‘To vrijedi i za inicijativu saborskog zastupnika Ivana Grubišića, makar je smatramo nepotrebnom, jer se na početku svake školske godine oko ovog pitanja događa svojevrsni referendum. Školski vjeronauk nitko ne mora upisati, a upisuje ga preko 90 posto đaka’ - ističu te dodaju kako je vjeronauku mjesto i u školi i u crkvi jer se te dvije zajednice međusobno ne isključuju nego nadopunjuju. Dok je glavna svrha vjeronauka u školi sustavno i što cjelovitije upoznavanje vjere u svim njezinim vidovima (u učenju, slavljenju i življenju vjere), glavna svrha župnog vjeronauka (župne kateheze) je što cjelovitije i što dublje uvođenje (inicijacija)u osobno iskustvo vjere, koje se – u tom je zastupnik Ivan Grubišić u pravu – najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj vjerničkoj zajednici’ smatraju.
Katolički vjeronauk u Republici Hrvatskoj uveden je 1992. godine temeljem ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice kao izborni predmet u osnovnoj i obavezni izborni predmet u srednjoj školi (umjesto njega može se izabrati etika), a odvija se prema točno određenom programu odobrenom od strane Hrvatske biskupske konferencije i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Vjeronauk nikome nije nametnutRavnateljica OŠ Ivana Gundulića Dubrovnik,
Vedrana Elez mišljenja je kako je vjeronauk, kao izborni predmet, slobodan izbor roditelja i djeteta. U OŠ Ivana Gundulića vrlo je mali broj roditelja koji tijekom školovanja zatraže djeteta ispis s vjeronauka.
‘Nastojimo prilagoditi raspored sati i učenicima koji idu, i učenicima koji ne idu na vjeronauk. Već dugi niz godina u školi se jednako uspješno provode dva programa vjeronauka. Smatram da se ovakvim načinom uvelike olakšava i roditeljima i učenicima jer bi u suprotnom vjeronauk morao biti organiziran u suprotnoj smjeni na nekoj drugoj lokaciji što bi jednom dijelu učenika bilo neprihvatljivo, npr. putnicima’, rekla je Elez.
A što ukoliko ipak dođe do izbacivanja?
‘Ukoliko ima potrebe da se vjeronauk izbaci iz škola ne znam zašto se to ne bi napravilo i s ostalim predmetima kao što su strani jezici i informatika. Naše škole trebamo obogaćivati s još izbornih predmeta, a ne ih izbacivati’ zaključuje ravnateljica OŠ Ivana Gundulića.
S druge strane, ravnateljica dubrovačke Gimnazije
Sanja Putica kaže ukoliko se dogodi nešto poput ukidanja da će postupiti po tome no ne misli da je vjeronauk ikome nametnut.
‘Vjeronauk se poprilično uvriježio u školama, a posebno u dubrovačkoj Gimnaziji koja ima veliku tradiciju suradnje s vjeroučiteljima i dosta se učenika odlučuje na vjeronauk. Baš zato što je izborni predmet, smatram da vjeronauk nije nikome nametnut.’
Iz Ministarstva odgovora nema‘Nije pametno ukidati bilo što ponuđeno na izbor građanima. Vjeronauk je ušao u školski program kao izborni predmet i njega po meni mogu ukinuti jedino roditelji’ - ističe ravnatelj Turističke škole u Dubrovniku
Antun Perušina te dodaje kako će egzistirati sve do onog trenutka do kad ga građani budu birali kao izborni predmet.
Odgovor na ovo pitanje, o kojem se već neko vrijeme vodi rasprava u obrazovnom sustavu, od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, nismo dobili. No ministar Željko Jovanović vjerojatno zadovoljno trlja ruke. Podsjetimo, on je već u travnju ove godine najavio promjene u obrazovnom sustavu koje će obuhvaćati i status vjeronauka u osnovnim školama. Tada je istaknuo kako škole moraju voditi brigu o djeci koja ne pohađaju vjeronauk i da im se moraju osiguari alternativne aktivnosti. S druge strane, hrvatski biskupi nimalo ne podržavaju Jovanovića u reformama. Smatraju kako se time vjeronauk gura u diskriminirajući položaj.