Nažalost, fašizam se ugnijezdio u većem dijelu hrvatskih medija, dokaz tome je činjenica da su još aktivni novinari koji su u fašističkom ludilu zvali ubojice na hrvatske branitelja. I dok fašisti i ratne kukavice, legalni ratni profiteri i Sanaderovi medijski jataci, govore o konzervativnoj, radikalnoj revoluciji u Hrvatskoj vrijeme je da se zapitamo koliko se može vjerovati medijskoj mafiji koja je pokrivala Sanaderovu pljačku Hrvatska, što je djelomično medijska mafija i priznala? Nažalost, teško je konkretizirati što bi danas bila medijska mafija, iako se može pretpostaviti.
Mladen Pleše piše u Jutarnjem listu o buđenju fašizma u Hrvatskoj, što je nevjerojatno budući kako je riječ o čovjeku koji je Pavićevog jarana, Ivu Sanadera, skoro na leđima iz Zračne luke Zagreb nosio do centra grada. Pleše je zapravo u Sanaderovom režimu bio Pavićev kurir, most Pavića i Sanadera, Butković je pak bio tek običan konobar. Drugo nije ni mogao biti s obzirom na jedva završenu srednju školu.
Govorimo o novinaru koji je promijenio više redakcija nego iskusnija prostitutka partnera. Nećemo ponavljati što je ova ratna kukavica pisala o današnjem gazdi, Nini Paviću, dok je bila na plaći Ive Pukanića, zapravo, vjerujemo da je to potpuno jasno.
Lopovska Hrvatska ljevičarskim fašizmom se pokušava spasiti od neizbježnog kraja budući da u normalnim državama propadaju one tvrtke koje ne ispunjavaju redovito svoje obveze državi. Nažalost, Hrvatska nije demokratska država. O kakvom buđenju fašizma govore stvarni fašisti iz hrvatskih medija kada znamo da dobrim dijelom danas Hrvatskom vladaju profiteri koji s demokracijom nemaju nikakve veze, pritom ne mislimo na režim u Banskim dvorima već na hrvatsko medijsko podzemlje? Samo fašistički otpadnik može smatrati kako je referendum o braku dokaz buđenja fašizma. Sve do trenutka dok Hrvatska ne dobije premijera koji će se usuditi obračunati s lijevim medijskim fašizmom na način na koji se fašizam danas tretira u demokratskoj Njemačkoj, u Hrvatskoj prave demokracije neće biti. Naravno, isključivo demokratskim metodama. Zašto bi hrvatski građani na svojim leđima nosili tajkune koji su odavno trebali propasti? Zašto bi oronulom Ninoslavu Paviću trebala biti omogućena predstečajna nagodba, a ne primjerice nekoj sirotinji koja je sirotinjom postala i zbog tog Pavića?
Naslovnica Yutarnjeg lista kojom su te medijske lopine htjele presuditi 'Tuđmanovoj' Hrvatskoj. No, iznenadio ih je sudac Meron.
Nema dvojbe, ukoliko želimo biti istinska demokratska država, moramo uvijek biti spremni osuditi fašistički režim takozvane NDH, no, isto tako Hrvatska mora odbaciti 'vrijednosti' komunističke Jugoslavije koje neskriveno veličaju pojedini fašisti skriveni iza novinarske iskaznice. Fašizam nije ekskluzivno pravo desnice, uostalom, nacizam se probudio u ljevičarskom gnijezdu, u partiji koja se, između ostaloga, zvala radničkom partijom. Na koncu, hrvatski medijski fašisti, banda koja se bogatila dok su Hrvati ginuli u paklu Vukovara, nikada eksplicitno nisu povukli paralelu između tzv. NDH, Jugoslavije te tzv. Krajine, sve tri nazovi države nikada nisu zaslužile postojati s obzirom na ono što su proizveli i na zlo koje su izazvali.
Ukoliko i kad dođe na vlast Karamarko nema pravo ponoviti grešku koju je napravio Sanader, takvu grešku nije napravio ni Tuđman, dakle, nema pravo koalirati s medijskim fašizmom i legalnim ratnim profiterstvom.