Ideju o audiofrekventnom sistemu vođenja pozdravilo je Društvo turističkih vodiča Dubrovnik ali predsjednica Marina Krstičević kazala je kako to i nije baš tako lako uvesti kao što je lako izreći.
'To je sjajna ideja, samo tko će to platiti?', bila je prva reakcija Krstičević.
Audiofrekventni sistem vođenja zasad nije obavezan i on se naravno plaća nešto skuplje nego 'obično' vođenje. Oni gosti kojima nije problem odvojiti par eura više odabrati će takav način vođenja zbog bolje kvalitete slušanja vodiča što govori. Ostali gosti će se nekad morati dobro napregnuti da čuju što im vodič govori, pogotovo kad se na Stradunu u isto vrijeme nađu nekoliko grupa, što je čest slučaj, pa sa svih strana odjekuju različiti jezici.
'U Gradu stvarno zna biti velika buka, što od vodiča, što od muzičara, raznih performera a i samih ljudi koji šetaju starom gradskom jezgrom. Kad radimo sa slušalicama nama je lakše održati grupu na okupu i naravno gostima je lakše pratit program', još jednom je Krstičević istaknula pozitivnu stranu dogradonačelnikove ideje, ali je i upozorila kako operativno ovakav plan ne djeuje realno.
Operativni problemi'Ne znam tko će to platiti i ne znam na koji način će se moći obvezati nekoga klijenta da kupi takav način vođenja. A i tko će pribaviti toliko broj slušalica, jer tu nije riječ o dvije tisuće ljudi kako je dogradonačelnik izjavio, već o deset tisuća...', kazala je predsjednica Društva turističkih vodiča Dubrovnik.
Sadašnja oprema za vođenje stoji u Gradu i putničke agencije koje organiziraju vođenje klijentima postave izbor žele li platiti audiofrekventni sistem vođenja ili ne žele.
Dalje, postavlja se pitanje trebaju li sve grupe imati takav isti način vođenja. Što ako se radi o grupi od samo dvoje, troje ili pet ljudi? Moraju li i oni biti obavezni platiti više kao recimo grupa od dvadeset ljudi koja sigurno stvara veću buku? Koji će biti kriteriji? Sve su to pitanja pristigla iz dubrovačkog društva turističkih vodiča.
Ono što još predstavlja problem u dogradonačelnikovoj ideji je pitanje frekvencije. Neke japanske grupe donose svoje uređaje, dok ih većina ipak uzima u Gradu. Međutim, neki uređaji su samo za jednokratnu uporabu, dalje, postoje različite vrste uređaja, mora ih se čistit, dezinficirati itd..., objasnila nam je Krstičević kako ipak tu postoji niz operativnih problema koji koče takvu ideju.
'Ideja kao ideja zvuči super, samo ne znam tko to može razraditi, platiti i uvesti pod obavezno?!, zaključila je na kraju Krstičević.