Danko Končar, koji se ovih dana našao u žiži domaće pozornosti zbog kaznene prijave protiv svoje poslove partnerice Vinke Cetinski, dao neki dan veliki intervju za Jutarnji list. Začudo, puno je manje riječi potrošeno na njegove nerasčišćene poslovne odnose sa nekadašnjom HDZ-ovskom domistricom, nego na daleku biografsku epizodu o Konačerovim godinama u Lepoglavi.
Piše: Jasna Babić/PortalOko.hr
„Preko Vinke sam upoznao cijelu obitelj Cetinski. Naravno da sam povrijeđen, teško je prihvatiti da ste u prijateljstvu samo vi bili iskreni“, reče Končar, aludirajući na najzanimljivijeg u tom dinastičkom komplotu: Antu Nobila, svoga odvjetnika, koji danas brani Damira Polančeca, dok je na drugoj strani otac kćeri koja je udajom ušla u obiteljski klan Cetinski. Ne tako davno, njih su dvojica, Končar i Nobilo, pred Polančecom izlagali vlastiti plan privatizacije hrvatskih škverova. Ali je Polančec tada bio na vrhuncu moći, dok je danas na samom društveno-političkom dnu.
Kao uvjerljivo friški povod za intervju, prije svega, Končar je potvrdio svoju kaznenu prijavu protiv Nobilove „prije“, jer se osjeća prevarenim i opljačkanim za milijune eura. Pri tom je posve uzgred iznio zanimljivu pojedinost o svom karakteru. „Ja se nikada ne svađam“, rekao je novinarki Branki Horvat, reagirajući na pitanje o zaprepaštenju Vinke Cetinski njegovim potezom. Kako Nobilova „prija“ reče samo dan ranije, njezin partner nikada joj nije spočitnuo prijevaru, pa je za kaznenu prijavu doznala tek iz novina.
Bilo kako bilo, novinarka Jutarnjega lista Končara je ovih dana zatekla u Africi, gdje posjeduje, kako neprovjerena legenda kaže, rudnike dijamanata. Ruku na srce, mogao bi u Južnoafričkoj republici Končar biti u ropskom odnosu, pa u Hrvatskoj ipak uživati dijamantnu reputaciju. Koliko je ovdašnjih novinara ikada zavirilo na geografsku mrlju Južnoafričke republike, kamo li se upustilo u tako daleku pustolovinu kao što je provjera Končarovih tvrdnji?
Elem, priča u Jutarnjem listu nadalje govori o njegovoj Lepoglavi, „bolnoj priči“, kako zapisa novinarka. „Činjenica je da sam osuđen bez i jednoga valjanoga dokaza. Kao uspješni gospodarstvenik koji misli svojom glavom, u to vrijeme smetao sam određenim partijskim strukturama i odlučili su me kazniti“, kaže Končar nadalje, dok novinarka u nastavku konstatira da je nakon odsluženja zatvorske kazne odmah opet dobio posao u Jugoturbini.
„Pa neka netko misli da bi to učinili da sam doista bio lopov“, zaključuje Končar. Nakon toga slijedi elaborat o njegovom nevjerojatnom karijernom i financijskom uspjehu, koji je doveo do toga da je u Hrvatsku uložio 100 milijuna eura. Doduše, za sada znamo da je ugovorio poslove u tolikoj visini. Je li novac ikada isplaćen – to ne znamo. Tako je u lipnju ove godine sklopio ugovor da od Hypo - banke za 51 milijun eura otkupi ”Barbarigu i Dragoneru”, najskandalozniju građevinsku Hypo-investiciju.
Ipak, ta Lepoglava svakako je najzanimljivija u eri velike anti-korupcijske kampanje koja obiluje kvalifikacijama „zloupotreba položaja“. Sve o Končarevoj presudi na 12 godina zatvora iz 1977., otkrila je sadašnja novinarka Jutarnjega lista, dok je radila u Globusu. Tekst precizan, oslonjen na obimnu sudsku dokumentaciju, govori o Končarevim „provizijama“ na svaku uvezenu robu koju je plasirao na jugo-teritorij, u dosluhu s jednim Englezom. Tekst čvrst kao stijena, svjedoči o Konačaru kao jednom od pionira svekolike korupcije, koja je u post-komunizmu procvjetala po Hrvatskoj.
Da Končar i dalje namjerava investirati u Hrvatskoj potvrđuju i glasine kako je zainteresiran za kupnju Jutarnjeg lista. No, u eri anti-korupcije, Končar ima veliki problem sa svojom zatvorskom prošlošću. I, na koncu, činjenica kako je sve donedavno bio u sjajnim odnosima s Hypom, Jakovčićem, Polančecom, Sanaderom, Nobilom... u ovom trenutku postaje mu veliki teret.
Piše: Jasna Babić/PortalOko.hr