U Hrvatskoj i sudovi u bankrotu

Prema pisanju portala Jutarnji.hr  koji se poziva na podatke iz Ministarstva pravosuđa, već u prvih osam mjeseci svih 15 županijskih sudova u Hrvatskoj potrošili su novac koji je u ovoj godini bio predviđen za intelektualne usluge. Pod intelektualne usluge spadaju troškovi vještačenja i zastupanja pred sudovima siromašnijih građana. Od 25,6 milijuna kuna koje su županijski sudovi ove godine imali na raspolaganju za intelektualne usluge, u prvih osam mjeseci potrošeno je 25 milijuna kuna, dakle gotovo sve jer je do kraja godine za te svrhe preostalo svega 600.000 kuna.

Svake godine isto

Stanje na općinskim sudovima još je teže jer su na intelektualne usluge u prvih osam mjeseci potrošili, ne samo za to predviđeni godišnji iznos od 24,2 milijuna kuna, već su ga i premašili za 8,5 milijuna kuna, što znači da su za intelektualne usluge općinski sudovi u Hrvatskoj već sada potrošili 135 posto više od planiranog za čitavu godinu.
Među sudovima koji su u prvih osam mjeseci potrošili čitav ovogodišnji budžet namijenjen za intelektualne usluge i dva su najveća suda u državi: Županijski sud u Zagrebu i Općinski kazneni sud u Zagrebu.
“Na našem sudu to, nažalost, nije ništa novo jer u pravilu svake godine u rujnu ostanemo bez novca namijenjenog plaćanju intelektualnih usluga, i to se u nekim financijski povoljnijim godinama rješavalo rebalansom”, kazao nam je glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić. “Prije 2000.”, tvrdi Devčić “situacija je bila i gora jer je za usluge sudskim vještacima ovaj sud plaćao s godinu i pol dana zakašnjenja, pa su nam u jednom trenutku vještaci poslali pisani dopis da više neće vještačiti. Nakon 2000. taj je dug nekako vraćen, ali manjak novca za intelektualne usluge ostao je kronični problem”. Na pitanje mogu li suci biti racionalniji pri naručivanju intelektualnih usluga, Devčić je odgovorio: “Koliko god suci u svakom predmetu u kojem moraju angažirati vještaka ili odvjetnika po službenoj dužnosti nastoje biti štedljivi, ti su troškovi diktirani brojem predmeta koje imamo na sudu”.
Nedovoljno pisača

Suci po zagrebačkim, a još više po sudovima izvan Zagreba, nerijetko se žale na to da nemaju dovoljno pisača, da niz administrativnih poslova moraju obavljati sami, da u sudskim toaletima nerijetko nema sapuna ni papira, da mnogi od njih rade u skučenim i ljeti pregrijanim prostorijama koje se samo uz mnogo mašte mogu nazvati sudnicama.