Autor: Ivan Sršen/Glas GradaEuropska komisija u strateškom dokumentu, potiče zemlje Europske unije da povećavaju zakonsku granicu za odlazak u mirovinu: dugoročno do 2060. ta granica mogla bi se povećati za pet do sedam godina. To bi značilo da i Hrvati, koji odlaze u mirovinu sa 65 godina kao budući građani EU mogu očekivati da njihova djeca rade i do svoje 72. godine.
Naime, upravo za tih sedam dodatnih godina, prema očekivanjima, rast će životni vijek prosječnog Europljanina. Dokument Europske komisije savjetuje kako građanima prezentirati činjenicu da će morati raditi dulje: „Bit će važno objasniti da s povećanjem životne dobi produljeni radni vijek ne znači da će ljudi imati manje godina za uživanje u mirovini.“
Pritisak na javne financijeDrugim riječima, ako Europljani dulje žive, neka dulje i rade. Ostat će im jednako vremena za uživanje u mirovini, a duljim radnim vijekom pomoći će Europi da ne propadne pod teretom niske produktivnosti, populacije koja stari i skupog mirovinskog sustava.
Starenje populacije veliki je izazov, kaže se u dokumentu „Bijela knjiga: program rada za odgovarajuće, sigurne i održive mirovine.“ Pojam bijela knjiga znači da je to prijedlog budućih aktivnosti EU na tom području. Pojam izazov u dokumentima EU obično je eufemizam za opasnost.
Dokument, koji će europski povjerenik za rad i socijalna pitanja Laszlo Andor prezentirati u sljedećim danima, opisuje veliku opasnost za Europu koja stari i time postaje neproduktivnija: „Ako žene i muškarci koji će dulje živjeti ne ostanu i dulje zaposleni, povećanje troškova za mirovine postat će neodrživo. Ne ostanu li raditi i iznad sada propisanih zakonskih granica za odlazak u mirovinu, to će imati dugotrajne ekonomske i proračunske posljedice u EU, smanjit će potencijal za ekonomski rast i stvoriti pritisak na javne financije.“
Što kaže Bijela knjiga Europske komisijeU Hrvatskoj je zakonska dob za odlazak u mirovinu 65 godina za muškarce. Za žene je manja, ali se postupno povećava sa 60, koliko je bila prije 2011., na 65 koliko će doseći 2018., kada za žene mora vrijediti jednaka zakonska dob za mirovinu kao i za muškarce.
Prema podacima iz 2010.,prosječni Hrvat doživi 73,4 godine, a prosječna Hrvatica 79,9 godina. Kad se predviđanja iz dokumenta EK-a primjene na hrvatske prilike, to bi značilo da će i muškarci i žene u Hrvatskoj 2060. odlaziti u starosnu mirovinu sa 72 godine jer će živjeti otprilike sedam godina dulje. Točna predviđanja na koja se poziva EK-a, kažu da će Europljanin 2060. živjeti 7,9 godina dulje nego danas, a Europljanke 6,5 godina dulje.
Financijska kriza natjerala je EU da se bolje i snažnije ekonomski poveže, a u sklopu toga potrebno je bolje uskladiti mirovinske sustave zemalja članica. „Hitnije nego ikad treba uskladiti mirovinske sustave s promijenjenim ekonomskim i demografskim okolnostima,“ zaključuje se u Bijeloj knjizi Europske komisije.
Produljenje radnog vijeka, gotovo je nemoguće, osim u intelektualnim zanimanjima gdje nije nužna veća snaga. Kasnije u mirovinu mogle bi ići samo pojedine profesije, a potpuno je isključeno za fizičke radnike - smatra demograf Anđelko Akrap.
Mirovinski sustav neće biti održivPo starosti stanovništva Hrvatska se nalazi među deset najstarijih nacija u svijetu. Posljedica je to smanjenog rađanja, iseljavanja nakon šezdesetih te bijega mladih od nezaposlenosti i ratnih migracija nakon devedesetih. Ne računajući izbjegle u Srbiju, Hrvatsku je nakon 1990. napustilo približno dvjesto tisuća uglavnom mlađih stanovnika. Očekivanja su pesimistična, bez obzira na to što se nakon 2003. broj rođene djece povećao dvije do tri tisuće na godinu
Zbog starenja stanovništva postojeći mirovinski sustav neće biti održiv, a potpuno je nerealno govoriti o tome da se mogu održati postojeći iznosi mirovina. Mirovine bi se mogle svesti na socijalne pomoći. Sve manje mladih morat će uzdržavati sve vise starijih, a mirovine u RH padat će prema 30 posto plaće, kažu stručnjaci.
Doći će do obiteljskih aranžmana, pojedinac će se u budućnosti sve više morati oslanjati na obitelj, smatra profesor Anđelko Akrap. „Hrvatski problemi su i loša stambena politika i otežan ulazak u svijet rada mladima. Rješenje je poticanje nataliteta. Ali uz ovakve gospodarske i ine neprilike zaposlenim ženama s djecom ne mogu se osigurati dobri uvjeti. Još dugo ćemo, nažalost, ostati iza Njemačke, Francuske i Skandinavije.'