Kako svijet strelovito, ali i smišljeno tone prema siromaštvu, te će prema izvješću agencije Oxfam samo u EU siromaštvo s 15 milijuna porasti na 25 milijuna ljudi do 2025. godine, onda je 21. stoljeće samo jezivi nastavak prethodnog. Nema grešaka u povijesti, čitava je povijest greška, slavna je i na žalost istinita izreka svjetski poznatog umjetnika Brace Dimitrijevića.
Doista, svijet za kojega se u zadnjem idealizmu iz šezdestih godina, besmrtnom rock revolucijom i političkim protestima protiv rata u Vijetnamu, doista vjerovalo da može biti boljim mjestom, postao je u 21. stoljeću velikim globalnim poprištem strave, sa sve većim brojem siromaha. Zalud je John Lennon pjevao da su ljudima jedino potrebni ljubav i mir, a Rolling Stonesi i dalje sviraju kao posljednji rock relikt jednog zaboravljenog vremena. Vjerovalo se da se više ne može ponoviti Aushwitz i Staljinovi logori, no 21. stoljeće već je 2014. godine nakazno čedo prethodnoga.
Ekstremisti Islamske države koji odrubljuju glave civilima i novinarima pretvarajući krvavi masakr nemoćnih ljudi u tv i internet spektakl, zračni udari u Siriji vojne koalicije SAD-a, EU i arapskih zemalja, stravičan egzodus nesretnih Kurda u Tursku koji već sada iznosi više od 150 tisuća izbjeglica, ne ostavljaju mnogo nade. Kako se zna da već desetljećima iza američkih ratova kriju ekonomski interesi, a već se sada zna da su neke zemlje, uključujući Ankaru naoružavale ekstremiste, pitanje je kako će i kada završiti ovaj rat za kojega Obama tvrdi da "će trajati godinama", ali i da je "precjenio snage ISIL".
Nov val ubijanja civila, ali i terorističkih bombaških napada diljem Europe i SAD-a, logičan su odgovor kojima prijete ekstremisti. U nesretnoj Africi koju nikada nisu prestale ekonomski iskorištavati velesile, tisuće ljudi svakodnevno umire od ebole, dok s druge strane bivši nabildani FSB-ovac Putin prijeti cijeloj Europi nukelarnim oružjem, izjavaljujući "da za tri sata može biti s tenkovima u Kijevu". Paraleleno nas zasipaju vijestima o porastu globalnog siromaštva. Agencija Oxfam tako je još prošle godine upozorila da bi se broj od 121 milijuna ljudi u Europi kojima prijeti siromaštvo, mogao povećati za još 25 milijuna (!), ako se nastave dosadašnje "mjere štednje".
"Stroge mjere štednje koje vlade u brojnim europskim državama nameću svojim građanima gotovo su identične devastaciji koju su donijeli programi strukturalne prilagodbe MMF-a nametnuti siromašnim zemljama u posljednjih 25 godina. Baš kao što se događalo u Latinskoj Americi i Aziji 1980-ih i 1990-ih, danas su europske zemlje prisiljene nametnuti strogu politiku štednje, ograničiti javnu potrošnju i liberalizirati svoja tržišta u zamjenu za pozajmicu od MMF-a", podatci su Oxfama. Zvuči poznato?
Hrvatska koja se neprestance zadužuje već 20 godina, a premijer upravo obilazi američke tehnološke divovove, dok tone Rafinerija Sisak s čijim je radnicima trebao biti neki dan u Zagrebu, kada su poniženi i izmučeni došli u glavni grad, pokazuje da aktualna hrvatska politika nema baš nikakve predožbe o svijetu u kojem živi, a kamoli plan ekonomskog oporavka.
Stoga na filozofsko pitanje u kakvom svijetu živimo, možemo citirati Portal Oko koji je nedavno prenio znakovitu vijest da je u Londonu proizveden hamburger s okusom ljudskog mesa, a stvorili su ga "kuharski kreativci pročavajući svjedočanstva zloglasnih kanibala". (Marina Tenžera)