Nije slučajno da je američki predstavnik zadužen za energetsku diplomaciju
Amos Hochstein ovih dana bio u Zagrebu i Budimpešti. Poruka i Hrvatima i Mađarima, a u sjeni krize u Ukrajini, ako je vjerovati političkim kuloarima, bila je jasna: “Ne želimo Ruse u MOL-u i Ini.” U ruskim poslovnim krugovima smatraju, pak, kako Amerikanci, zapravo, blefiraju jer, kako tamo kažu, “ukrajinska kriza neće vječno trajati”.
– Kako vrijeme odmiče, očito je da MOL gubi na vrijednosti dionica, a svima je u interesu da se razriješe odnosi MOL-a i Ine – kaže za “Slobodnu”
Vladimir Kirkov, analitičar moskovske investicijske kuće “IDF Kapital of Rossia”, koja se bavi investicijama i savjetovanjem u naftnom i plinskom biznisu. Ta tvrtka radi za nekoliko ruskih kompanija, a među njima su i neke izrazito zainteresirane za Inu i istraživanje Jadrana.
– Ako SAD i EU izvrše jak pritisak na Hrvatsku, koja ionako nema utjecaja u europskoj administraciji, teško će se realizirati ambiciozni planovi, a daljnja sudbina Ine bit će krajnje neizvjesna. Hrvatska je, do sada, vodila oprezne razgovore s Rusima i signali su bili u korist prodaje dijela dionica. Međutim, kako rafinerijski biznis nije posebno profitabilan posao, interes za preuzimanje Ine na tržištu nije velik. Osim ruskih kompanija, realno govoreći, drugih, ozbiljnih kupaca za dionice Ine nema. Primjerice, austrijski OMV se uveliko povlači iz naftnog sektora iz srednje i istočne Europe. Tako da je doista teško povjerovati da bi neka američka tvrtka kupila dio MOL-a i Ine. Ina je ruskim kompanijama zanimljiva kao prostor za dugoročan razvoj. No, držim da je istraživanje Jadrana puno važnije – pojašnjava moskovski analitičar Kirkov.
– Američko interventno uključenje u sudbinu Ine Hrvatskoj može samo nanijeti poslovnu štetu jer se ništa bitno neće riješiti. To mi djeluje kao politički blef, jer će zapad ionako dalje nastaviti poslovati s ruskih tvrtkama – zaključuje Kirkov.
Svoj paket u Ini, podsjetimo, mađarski MOL prodaje već nekoliko mjeseci, a hrvatska Vlada spremna je, u tom slučaju, prodati svoj dio paketa od 44,84 posto.
Kao potencijalni kupci Ine dosad su se spominjali ruski divovi “Gazprom”, “Zarubžnjeft” i “Rosneft”. Dok u hrvatskoj Vladi šute, mađarski i ruski mediji samo nagađaju o ulasku neke američke tvrtke u vlasničku strukturu Ine, čime bi se zadovoljile sve strane. S jedne strane, Vlada i MOL riješili bi pitanje upravljačkih prava, a s druge strane SAD bi spriječio jači ulazak Rusa u Hrvatsku, odnosno Mađarsku. No, u taj scenarij trenutnio je teško povjerovati.
Družba Adria
Nastojanja SAD-a da zaustavi ulazak financijski moćnih Rusa u Inu ponovno je otvorilo rasprave o karakteru odnosa SAD-a i RH. Stoga je vrijeme da se već jednom jasno izmjere, ili barem pokuša procijeniti, korist svih dosadašnjih američkih upletanja u odnose Hrvatske s Rusijom, ali i nekim drugim velikim zemljama.
Kada su Rusi u pitanju, do sada su Amerikanci više puta zaustavili realizaciju projekata. Još je pokojni predsjednik
Franjo Tuđman nudio ruskom kolegi
Borisu Jeljcinu suradnju na naftnim projektima. Na samom početku predsjedničkog mandata
Stipe Mesića u Zagreb je došao
Vladimir Putin s projektom “Družba Adria”, koja bi se spojila s hrvatskim “Janafom”.
Projekt “Družba Adria” bio je međunarodni projekt izvoza ruske nafte na svjetsko tržište od Samare u Rusiji preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke, Mađarske i Hrvatske do Omišlja na otoku Krku. Ni projekt transporta plina Južni tok, koji nam je Putin nudio 2007., također nije dobio odgovor. Kako se ne bi zamjerio Amerikancima kojima je bio vidljivo naklonjen tijekom cijelog svog premijerskog mandata,
Ivo Sanader ni jednom nije posjetio Moskvu, što kod Rusa nije prošlo nezapaženo. Njegova nasljednica
Jadranka Kosor više puta se srdačno sastajala s Putinom. No, konkretnijih rezultata nije bilo osim da je Hrvatska iznenada prestala kupovati plin od “Gazproma” i okrenula se Talijanima.