Učitelji – besramno ponižena struka s gladnim učenicima

Iako jedno od najčasnijih zanimanja na svijetu i učitelji su postali teško ponižena, marginalizirana i iskorištavana struka.

Ljudi koji su čitav život posvetili obrazovanju, često radeći u nemogućim uvjetima u manjim mjestima, gdje sami dovoze učenike u školu po snijegu i velikim vrućinama, hrane djecu iz vlastita novčanika, kako upravo pokazuje jeziv primjer iz Belog manstira, neprekidno izloženi i verbalnom i fizičkom nasilju izgubljenih generacija koje odrastaju u ekonomski uništenoj Hrvatskoj – učitelji su postali još jedna strukovna žrtva sustava koji ne cijeni ni kulturu niti obrazovanje.

Nakon što ih je bivši ministar obrazovanja, znanosti i športa Željko Jovanović dobro isponiživao početkom ove godine Pravilnikom o normi po kojemu je oko tisuću učitelja u osnovnim školama proglašeno 'tehnološkim viškom', predložio ukidanje prava koja su učiteljima omogućavala popunjavanje norme  izvannastavnim aktivnostima, suludo predložio ukidanje malih otočkih škola, izvršio teški udar na novčanike građana potpuno nepotrebnim raspisom natječaja za nove udžbenike, Jovanović se kukavički povukao nakon velikog prosvjeda učitelja u Zagrebu, ostaviviši sve probleme novom ministru.

U suradnji sa sindikatima danas je učiteljima  vraćeno razredništvo, estetsko uređenje škole, vođenje učeničke zadruge i izvannastavne aktivnosti ne bi li ipak popunili normu, ali od njih 916 iskazanih kao višak početkom rujna, za sada je zbrinuto samo 692 ljudi. Kako ističe predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem, prema dostupnim podatcima, za sada stotinu devedeset i dvoje učitelja bez pune norme prima znatno manju plaću, a trideset i jedan učitelj uopće nema primanja, već ostaju na listi evidenicije za  zbrinjavanje kada se u sustavu ukaže potreba „ za tim radnim mjestom“. Ne čudi stoga da  strukovni sindikat proziva i pita podsmješljvo Vladu -  gdje su danas nestale pobjedničke parole 'Plana 21' o 'jednakim plaćama za jednaki rad' i 'obrazovanju i znanosti kao područjima od strategijskog značenja'?

Pogotovu kada se zna da su učiteljske plaće prema svim pokazateljima najniže u državi u odnosu na stručnu spremu. Zna li se, primjerice, da profesor grčkog i latinskog u privatnoj zagrebačkoj školi ima primanja od 4 000 kuna, dakle samo 1000 više od spremačice u osnovnoj školi, tada je jasno da je obrazovanje također jedna od zadnjih stavki u državnom proračunu. No, nisu samo učitelji slabo plaćeni, već obrazovanje moraju prenositi i gladnim učenicima kako pokazuju primjeri u sve više gradova, od kojih je zadnji sklandal buknuo u Belom Manastiru gdje oko pedesetak učenika ne može plaćati stotinu kuna za tople školske obroke. Kako sjvedoče učiteljice, djeca im dolaze moleći ih da im daju nešto za jesti. Neke od njih stoga redovito uzmu pokoje pecivo, sendvič ili hranu preostalu nakon objeda kako bi ih dale svojim učenicima, dok jedna od učiteljica  od početka školske godine svom učeniku plaća topli obrok.

Socjalno dno očito je odavna dotaknuto s teškim posljedicama koje vladajuću i dobro uhranjenu  garnituru s odličnim primanjima, očito ne zanimaju jer njihova djeca ne gladuju, a plaće su im pet puta veće od učiteljskih. Ni mediji se nisu proslavili u branjenju učiteljske struke, pa najpoznatije partijske novine vlade iz dana u dan stavljaju bombastične žute naslove iz svijeta tipa: 'Nastavnicu biologije razotkrio goli selfie', 'Pohota u katoličkoj školi', 'Učiteljica uhvaćena u divljem seksu s učenikom', no to za njih i nije čudno, jer su neukusom i neistinama svojih histeričnih kolumnista odavna potonuli i moralno i tiražno na samo dno, kao i partijska garnitura koju tako zdušno i jadno brane. (Marina Tenžera)