Razlog zašto desnica u Hrvatskoj nema predsjednika, iako su većinom stranke desnog centra pobjeđivale na izborima, nalazi se u činjenici da u Hrvatskoj ima više desnih stranaka nego stanovnika, uglavnom se radi o šerifima kojima je draže biti gazda u smočnici nego dio kotačića, a ne biti šef, na državnoj razini.
Pred nama su predsjednički izbori, Savez za Hrvatsku, koji se nalazi pod apsolutnom sramotnom medijskom blokadom lopovskih medija, najavljuje svog kandidata na tim istim izborima, iako su svjesni da nemaju nikakve šanse na istima, dok istovremeno stranke aktualnog režima podržavaju Ivu Josipovića i tu nema polemičnih tonova. Razjedinjena desnica i kad je vlast u pitanju složna ljevica ne mogu se boriti na izborima kao što su predsjednički izbori. Hrvatska desnica ne može se dogovoriti ni oko vlasti, a kamoli oko koalicija i jednog kandidata koji bi ih formalno doveo na vlast kao njihov predstavnik.
Naravno, odgovornost za tako nešto snosi HDZ, kao stožerna stranka desnog centra u Hrvatskoj, međutim, odgovornost malih stranaka nije ništa manja, što se vidi na primjeru predsjedničkih izbora.
Dok će relevantna ljevica vjerojatno imati jednog kandidata desnica ne misli stati iza Kolinde Grabar Kitarović, iako navodno žele smijeniti Josipovića. Aktualni šef države, bez obzira tko mu bio protukandidat na predstojećim predsjedničkim izborima apsolutni je favorit, iako neke ankete sugeriraju da bi Grabar Kitarović u određenim okolnostima mogla ugroziti prvog ZAMP-ovca u Hrvata, zašto, ako je desnici i desnom centru stalo da smijeni skandaloznog Josipovića, onda nema dogovora o jednom kandidatu, zajedničkom, koji bi se suprotstavio Josipoviću?
Ne očekuje valjda nitko normalan da bi HDZ trebao podržati kandidata kojeg predloži Branimir Glavaš?
Kad smo već kod desnice, portal dnevno.hr, koji ima svoju 'velikohrvatsku' i velikosrpsku inačicu, mjesecima je glasilo političkog podzemlja, takozvane desnice, postoji političko podzemlje ljevice, ali i desnice, koje međusobno itekako dobro surađuje.
Spomenuti portal dva tjedna prije europskih izbora insistira na izborima u HDZ-u, što je totalna glupost, naravno, to su fantazije HDZ-ovih gubitnika, Kujundžića i ekipe koja se nije mogla pomiriti s činjenicom da su izbori u HDZ-u bili i da se pobjednik zna, Kujundžić je izgubio. Kakva bi to stranka bila koja bi dva tjedna prije europskih, nekoliko mjeseca prije predsjedničkih, i 18 mjeseci prije parlamentarnih, raspisala unutarstranačke izbore?
Koliko bi takva stranka bila ozbiljna?
HDZ-ov predsjednik, Tomislav Karamarko, nakon što je postao predsjednik HDZ-a, trudio se svim silama uvjeriti hrvatske građane da se HDZ vraća korijenima, Tuđmanu, no, onda je napravio katastrofalnu pogrešku kada je odbio podržati referendum o ćirilici koji traže hrvatski branitelji i hrvatski građani žele što su jasno pokazali tijekom prikupljanja potpisa za referendum, pogreška koju je napravio Karamarko, srećom po HDZ, nije ostavila tragične posljedice s obzirom na rejting stranke, međutim, unatoč takvim greškama, posve je jasno da samo HDZ, uz pomoć partnera, može smijeniti aktualni režim, napadom na HDZ takozvana oporba zapravo brani Milanovića i trenutačnu vlast, što je zapravo i dokazano, s obzirom na ljubavne poruke koje je Milanoviću iz mostarskog zatvora poslao otac Saveza za Hrvatsku – Branimir Glavaš.
Uz 'desnicu' Karamarka je 'napala' i UDB-a, koja tvrdi da putovnicu predsjedniku HDZ-a nisu uzeli, niti je bio progonjen, što je, dakako, notorna glupost. Kada je UDB-a priznala da je nekoga progonila?
Oni, dakle, udbaški zlikovci, tvrde da nisu progonili Stepinca, čak ima među njima i psihičkih bolesnika koji smatraju da je Đureković, zbog čega se Perkoviću sudi u Njemačkoj, dobio što je zaslužio kada je mučki od UDB-e likvidiran 1983. godine.
Ukratko, UDB-i se, kao i obično, može vjerovati, jednako kao i desnici koja koristi udbaške 'argumente' za obračun s onima kojima politički nisu dorasli.
Naposljetku, iako ima više simpatizera od ljevice, zašto desnica ne vlada Hrvatskom? Koliko u Hrvatskoj ima pravaških stranaka čiji se čelnici ponašaju poput običnih šerifa, megalomana koji ne žele ni čuti za ujedinjenje jer onda ne bi bili šerifi'?