Političari, državni službenici, vojni, policijski i tajnopolicijski funkcioneri, kojima je Hrvatska bila na umu samo kad je nekoga trebalo suditi, mlatiti i ubijati, suočeni s odlučnom braniteljskom generacijom iz Domovinskog rata, isprva su strepili za život, znajući kakve su zlo nanijeli ovom narodu, da bi kasnije shvatili kako su se nasljednici branitelja spremni prepustiti sudbini.
Prema riječima jednog udbinog funkcionera u vrijeme “Lex Perković” afere, isprva su u paničnom strahu razmišljali kako sačuvati glavu, jer im je prijetilo i iz Srbije i iz Hrvatske.
Onda su se susreli s hrvatskom karakteristikom prepuštanja sudbini, lako prepoznatljivom u uzrečici “Udba kao sudba.”
Piše: Dinko Dedić
Demokracija nije puno pomogla ljudima koji u glavi još uvijek žive u diktaturi. Kako ljudi u Hrvatskoj shvaćaju demokraciju, osjetio sam i sam kad sam nekoliko puta pozivao na masovne demonstacije, koje se svuda u državama sličnog sustava smatra jednim od najlegitimnijih demokratskih mehanizama, kao izražaj narodnog nezadovoljstva načinom na koji političko vodstvo upravlja državom. Za odgovor sam dobivao komentare da hoću izazivati nerede, rušiti demokratski sustav, izazivati građanski rat i još čitave hrpe komentara koji pokazuju zašto su se vladajući do sada oglušavali o pozive na lustraciju, jer na lustaciju pozivaju ljudi pod raznim pseudonimima preko elektronske medije.
Zaključak vladajućih je vrlo logičan: Da im je stalo do lustacije, izašli bi na ulicu i pokazali da su im zahtjevi ozbiljni i da na idućom izborma neće dati glas onima koji se ogluše.
Nema sretnije vlade od one koja vlada s uplašenim narodom. Takve možeš pljačkati, iskorištavati, varati i eksploatirati kako god ti se prohtije, ostaviti ih bez posla i puštati da se iseljavaju. Njima možeš lagati i muljati, obećavati i obećanja kršiti.
Takav narod će korumpirati čak i one stranke i pojedince koji na vlast dođu dobrih namjera a završe kao i svi prije njih. Što god napravio, najžešći odgovor će biti mumljanje koje možeš ignorirati. Privatnim porukama sam nagovarao na masovne demonstacije protiv zabrane rada televizije Z1 i bio ugodno iznenađen da je na kraju 10,000 ljudi izašlo na ulicu. Kad su tvoja prava narušena, kad se za upozorenje na evidentno širenje četništva u Hrvatskoj, jednoj televiziji zabrani emitiranje radi govora mržnje, očekivao sam dinamiku kakvoj sam bio svjedok na stotinama hrvatskih i nehrvatski demonstacija u narodu koji znade koja su mu demokratka prava.
Privatnim porukama sam nagovarao na masovne demonstacije protiv zabrane rada televizije Z1 i bio ugodno iznenađen da je na kraju 10,000 ljudi izašlo na ulicu. Kad su tvoja prava narušena, kad se za upozorenje na evidentno širenje četništva u Hrvatskoj, jednoj televiziji zabrani emitiranje radi govora mržnje, očekivao sam dinamiku kakvoj sam bio svjedok na stotinama hrvatskih i nehrvatski demonstacija u narodu koji znade koja su mu demokratka prava.
Umjesto toga, demonstacije u Zagrebu su nazvane “šetnja”, počele kao šetnja i završile kao šetnja, u skoro ugodnom razgovoru s Mirjanom Rakić, kojoj su predane nekakve šajkaće, s dozom humora u skoro prijateljskoj atmosferi.
Sjetio sam se onda antijugosalvenskih demonstracija pred jugoslavenskim konzulatom u Melbourneu u organizaciji Hrvatskog međudruštvenog odbora za Victoriju.
Između zgrade i nekoliko tisuća prosvjednika stajao je veliki kordom policije, u nekoliko redova, zbijeni jedan do drugoga, u punoj opremi za borbu protiv uličnih nereda. U govornicu je bila pretvorena platforma jednog kamiona a jedan od govornika je bio Srećko Rover, predstavnik H.N.Otpora. Na kraju žestokog i inspirativnog govora, s razjarenom masom ljudi ispred te zgrade, Srećko je podigao ruku i obratio se policiji riječima: “Ako ja spustim ruku, ova masa ljutih Hrvata će pregaziti preko vas, srušiti ovu ogradu a od zgrade jugoslavenskog konzulata neće ostati ni cigla na cigli.”
Ne znam kako objasniti razliku. Hrvati jedni i drugi. Možda Hrvat treba biti protjeran iz svoje domovine i doživjeti krštenje koje od mlitavog, uplašenog i slabo motiviranog čovjeka napravi odlučnog, borbenog i hrabrog borca za svoja prava, kojega će vrlo ozbiljno uzeti svi faktori, od onog jugoslavenskog do svih stranih sila koje su iz svojih osobnih interesa na životu održavale Jugoslaviju, hrvatsku tamnicu.
Opet, Hrvati su ne tako davno doživjeli progone, bili protjerani sa svojih ognjišta, gledali kako im gore kuće i kako im kolju stoku i prebrojavali koliko se iz njihove obitelji uspjelo spasiti od podivljalih hordi udruženih velikosrpskih snaga JNA i četnika.
Danas ih iskorištavaju i pljačkaju abolirani ostaci tih istih ljudi, njihovi nasljednici i istomišljenici. Pretvorili su državu u kopiju Jugosalvije. Demokracija stoji kao mrtvo slovo na papiru, paravan za nepravdu, dok se sudovi ponašaju niti malo pravednije od onih jugoslavenskih, HRT se samo po jednom slovu razlikuje od JRT, iseljavanje se intenzivira na iste one jugoslavenske razmjere, otvoreni neprijatelji svakog hrvatstva iz vremena Jugoslavije se šepure u vrhovima vlasti i zgrču bogatstvo a hrvatski narod nema snage odlučno stati iza svojih riječi, izaći na ulicu i zahtijevati lustaciju.
Što vrijedi Hrvatskom etičkom sudištu osuditi Tita kad nitko nema hrabrosti ni ploču s njegovim imenom na njajljepšem trgu u Zagrebu skinuti sa zida? Što vrijedi generalu Glasnoviću u Hrvatskom Državnom Saboru pozvati na lustaciju kad u podršku neće dobiti ništa osim par stotina lajkova na facebooku?
Što vrijedi pozivati na lustaciju kad nitko ne nalazi za shodno izaći na ulicu i u desecima tisuća, na način kojega niti jedna vlada ne može ignorirati, zahtijevati, ne moliti, ne po stoti put argumentirati, nego odlučno i determinirano zahtijevati da se provede lustracija i iz Hrvatske otkloni glavni razlog svih nedaća koje ovaj narod proživljava od prvod dana svoje “slobode” do danas.
Što vrijedi pozivati na lustaciju kad nitko ne nalazi za shodno izaći na ulicu i u desecima tisuća, na način kojega niti jedna vlada ne može ignorirati, zahtijevati, ne moliti, ne po stoti put argumentirati, nego odlučno i determinirano zahtijevati da se provede lustracija i iz Hrvatske otkloni glavni razlog svih nedaća koje ovaj narod proživljava od prvod dana svoje “slobode” do danas.
Već znam da će sada stići komentari da ne valja vršiti pritisak na vladu i da joj treba dati vremena. U naprijed dgovaram: Budale jedne, ako namjeravaju provesti lustaciju, onda im vaš javni nastup sa jasnim zahtjevima, dolazi kao podrška, jer tako dajete legitimitet njihovim namjerama. Ako nemaju hrabrosti povesti proces lustacije, onda će ih javni nastup te vrste ohrabiti a ako ne namjeravaju provesti lustraciju, takavi će im nastupi dati do znanja da Hrvati neće biti zadovoljni njihovom odlukom, da neće zaboraviti, da neće oprostiti i da će ih koštati na idućim izborima.