Pozivamo na javnu osudu pokušaj ukidanja imenice Branitelj. Napominjemo kako je prvi službeno iskazani slogan, kojim se potiho „ukinula“ imenica branitelj, bilo osnivanje „Veteranskih bolnica“. Nedugo nakon toga, a svakim danom sve žešće, poglavito na javnoj televiziji, ustrajno se radi na ukidanju, odnosno potpunom zaboravu imenice branitelj, samim tim i Branitelj Domovinskog rata. To je samo još jedan u nizu pokušaja, kojim se Domovinski rat nastoji privesti na razinu građanskog.
Nastojanje obezvrjeđivanja i dokidanja našega časnog naziva i porijekla značenja imenice branitelj je opasno i provodi se s namjerom a kao stari način haštrenja hrvatskog jezika skončat će u svom pokušaju.
Nekad se u bivšoj „Jugoslavenskoj narodnoj armiji“ uspješno (djelomično) uvodilo engleske riječi (anglicizme), kako bi se donekle ublažilo sveprisutne srbizme u svrhu izbjegavanja hrvatskog, slovenskog, makedonskog i drugih jezika a ipak, kako tako, „ugodilo“ narodima i narodnostima. Na žalost onih, kojima je jugoslavenska škola i dalje osnova dubokoumnih „razmišljanja“ ovo je Hrvatska. Dopustite s toga govorit ćemo hrvatski.
Posebno je opasna uporaba složenice „bivši branitelj“ jer Branitelj nikako ne može biti bivši. Branitelj iz Domovinskog rata je vazda spreman dok ga ne polože u grob i duša mu pođe na nebo. Može biti bez dijela tijela, ruke, noge, oka, ranjenih osjećaja i prezren ali i kao takav on je jednostavno najspremnijeg srca svjestan moguće žrtve glavom.
Branitelj Domovinskog rata, jest i mora biti pravi jezični pojam i jedinstveno određenje, koje se može uporabiti, kad se o našim braniteljima govori. Zamisli i izvrtanja, koje pokušavaju podmetnuti anacionalni likovi i dežurna čeprkala bliske nam ratne povijesti a da pri tom osobno nisu bili njeni izravni sudionici, govori kako je potrebno stalno, nedvosmisleno i slobodoumno govoriti o hrvatskom zajedništvu. Imenica branitelj, neizostavno u sebi sadrži i označava sve one vrednote koje je Domovinski rat iznjedrio.
Tumačenje riječi veteran izvorno dolazi od povijesne uloge rimskih legionara, koji nakon završetka službe dobivaju zemlju, dobra i vrijednosti od države, kao isluženi vojnici, stari ratnici, borci iz bivšeg rata. Veterani mogu biti, i jesu, ljudi diljem svijeta, koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali u ratovima za svoju zemlju a i izvan svoje domovine. Veterani su oni koji su zadužili svoju državu za neke njene interese. Mi se možemo zvati u širem smislu veteranima ali izvorno smo prije svega hrvatski branitelji.
Bili smo dragovoljci bez fige u džepu, bili smo hrvatski vojnici, dočasnici, časnici. Kako tada, tako i danas ostali Branitelji i nikad ne možemo biti naglašeno veterani, kao što to mogu biti jednog dana pripadnici naših Oružanih snaga, koji sudjeluju u pothvatima u Afganistanu danas a sutra drugdje po svijetu. Veterani su na žalost pomireni sa svojom sudbinom vrlo često otpisanih i od države i od društva.
Veteranima nas mogu nazivati stranci i tu riječ možemo koristiti u okviru suradnje sa stranim udrugama bivših vojnika i veterana ne sporeći im njihovu ulogu, pa ni domoljubnost.
Branitelji Domovinskog rata, stvorili su državu, i to slobodnu, samostalnu, samosvojnu, cjelovitu, nedjeljivu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Sastavni su dio Domovine i društva, kao takvi su čimbenik i simbol zajedništva i savjest Domovine, uvijek i zauvijek spremni dati svoj doprinos pa i žrtvu za bolju budućnost svima a posebno novim generacijama naše mladosti.