Dubrovački autobuseri

UDRUGA RAGUSA BUS Enormno loše poslujemo, od 2003. godine počinje naš pad!

Kako poslovati pozitivno kada su nam troškovi od 2003. godine porasli za 100 posto. Moramo više platiti za registraciju autobusa, osiguranje, parking, a cijena naših usluga i dalje je ostala nepromijenjena. I zato nam nije ostalo ništa drugo već ovim udruživanjem pokušati promijeniti našu sudbinu - uglas će dubrovački autobuseri, članovi Udruge Ragusa Bus koja je osnovana još 2004. godine, a tek posljednjih dana počela s ozbiljnijim radom.

UDRUGA RAGUSA BUS Enormno loše poslujemo, od 2003. godine počinje naš pad!
-Želimo zaštititi naše interese jer kao pojedinci ne možemo djelovati na pravi način. Onda smo mali, sitni, konkurencija jedni drugima. Obveze svakog našeg člana su jasno propisane Statutom, inzistiramo na kvaliteti autobusa, vozača i usluge - jasni su u Udruzi.

Udruga Ragusa Bus ima 83 člana (svi iz Dubrovačko - neretvanske županije), a vozni park broji 120 autobusa sa najmanje 45 sjedala i 20 mini busova. Prema dostupnim podacima riječ je o najjačem i najbrojnijem poduzeću u Hrvatskoj. Prema evidenciji prijevoznika po Županijama, na drugom mjestu je Splitsko - dalmatinska županija s 81, a treća je Zagrebačka županija kao i Grad Zagreb s po 61.

-Želimo partnerski odnos s Gradom i Županijom jer i ove brojke potvrđuju kako imamo dovoljno kapaciteta za pokriti sve potrebe na našem području tijekom cijele godine. Iako u Udruzi imamo obrtnike i poduzeća, svi naši članovi plaćaju potrebne namete državi. Moramo naglasiti kako mi sve naše obveze podmirujemo na vrijeme ili u nekim slučajevima i čak puno ranije (parking, osiguranje, registracija...), ali s druge strane imamo velikih problema u naplati naših potraživanja. U prosjeku je naš rok naplate između 180 i 360 dana. A što bi nam se tek dogodilo kada bi prošao Linićev zakon o naplati PDV-a. To bi stvarno sahranilo dubrovačke autoprijevoznike - naglašava Miro Vlahušić i dodaje:

-Cilj Udruge je pripremiti se za sve izazove u Europskoj uniji. Nažalost, nikad nismo imali svoga predstavnika u Cehu prijevoznika, pa je i to bio jedan dodatan razlog za ovaj potez. Želimo biti sastavni dio našeg ulaska u EU jer želimo konkurirati svim prijevoznicima u Uniji.


MIRO VLAHUŠIĆ

Izgleda ambiciozno, koliko je ostvarivo?

-Problem je starost naših autobusa i zadovoljavanje europskih normi. Činjenica je da su nam 2003. godine autobusi bili u prosjeku stari osam godina, danas je to već - 14 godina. U Europi je već uvedena europska norma šest, a mi u našem voznom parku imamo tek nekoliko autobusa s europskom normom tri. S tim autobusima ne možemo se ni približiti Rimu, Firenci ili Veneciji. Znate li da nam je jedna od najvećih stavki u troškovima - energetika. Gotovo 40 posto izdataka ide na naftu koja je 2003. godine bila po cijeni od 3.75 kuna, a sada je već preko 10 kuna. Želimo pomoć naših poslodavaca, između ostalih i Grada Dubrovnika, u rješavanju naše egzistencije. U protivnom, Dubrovnik će ostati bez voznog parka, po meni, osnovne komponente turističkog sadržaja i ponude.

Kako komentirate nedavnu odluku gradskih vlasti o cjeniku prolaska autobusa preko Ilijine glavice? Za autobuse dubrovačkih registarskih oznaka 250 kuna, a za ostale autobuse - 750 kuna.

-Slažemo se s time jer slične primjere imamo i u Italiji i Francuskoj. U Italiji domaći prijevoznici plaćaju manji dio, a cijene strancima su enormno veće. Ne vidimo razloga da tako ne bude i u Dubrovniku. Što se tiče cijene za Pile, tu nismo imali nikakvu komunikaciju s gradonačelnikom - ističe Miro Vlahušić, a dodaje Filip Dediol:

-Ako smo dobro upoznati, to je bilo u suradnji gradskih vlasti i putničkih agencija. Potez nije loš, ali pokušavamo razumijeti i agencije koje nam daju posao. Mi smo tu ipak po strani, ne možemo nešto uvjetovati, ali s pravim radom Udruge, vjerujem kako ćemo u budućnosti imati puno važniju ulogu po tom pitanju - riječi su Dediola.



Miljenko Ćorak, predsjednik Udruge Ragusa Bus, s ponosom ističe i marketinški potez kojim žele postati prepoznatljivi na ovom području.

-Svi naši autobusi imat će jasno vidljiv logo, potvrdu kako su u sastavu naše Udruge. Bit će na svim našim autobusima od Prevlake do Bistrine.


MILJENKO ĆORAK

-Činjenica je da u ovom trenutku imamo više autobusa čak i od Libertasa. S pravom očekujemo kako će nas u budućnosti svi puno više uvažavati - spominje Stanko Manenica.

Često se može čuti kako autobuseri rade velike gužve po Gradu?

-Nije istina. Gužvu prave autobusi Libertasa koji nemaju ugibališta, prave stranci koji se ne snalaze po Gradu, prave domaći ljudi koji su naučili na komod pa idu skoro i na WC s autom. Pitanje prometa u Dubrovniku je koliko - toliko kvalitetno riješeno. Nešto se događa.

Problema ne fali.

-Ma, to je posebna priča. Imamo 120 autobusa, a osiguran je parking za samo njih 30. U Dubrovniku nemamo ni servis. Do 2003. godine bio je partnerski odnos, a nakon toga prešao je u - najamnički. Dobili smo ponudu uzmi ili ostavi. Sada želimo to promijeniti, i s našim poslodavcima i s Gradom. Bez toga ne vidimo mogućnost daljnje suradnje i napretka. Enormno loše poslujemo, svaki autobuser - početnik može računati da će prvih pet godina poslovati s gubitkom. Ni nakon toga ne možete računati na neku zaradu - riječi su Mira Vlahušića, a na pitanje: "Zašto se onda bavite ovim poslom?" odgovara Filip Dediol.

-Mi svoje slobodno vrijeme nikad ne možemo naplatiti, svi smo mi privatnici. I s time je sve jasno o poslovanju u prvih pet godina. Koliko je to sati i sati potrošenog vremena. Ovo je mali grad, mi ne možemo biti vodiči ili konobari. Mi smo kupili autobus i time se bavimo. Nismo imali baš previše izbora. A potreba za našim uslugama je poprilično velika. I zato gledamo prema budućnosti - ističe Dediol, a nadovezuje se i Vlahušić:

-U ovaj posao se ulazi isključivo kreditom. Taj kredit novi veliku kamatu i veliku odgovornost. Mi jedemo svoju supstancu. Kada smo kupili autobus on je vrijedio 100 tisuća kuna, nakon pet godina je vrijednost već pala na 50 tisuća. Ali mi nismo ni kune stavili u banku, eto u pet godina smo jedino izgubili 50 tisuća kuna. I onda nakon 10 godina konačno se riješiš kredita, no isto si tako izgubio i onaj kvalitetni autobus. I onda sve kreneš ispočetka. Voda je došla do grla, više ne možemo trpiti. Ovo nije život već životarenje. Naša propast je eminentna jer mi radimo sedam mjeseci, a plaćamo troškove za cijelu godinu. Naše kolege u Zagrebu i unutrašnjosti rade svih 365 dana, obnavljaju vozni park. Sve ono što mi ne možemo - jasan je Miro Vlahušić.

Predsjednik Udruge "Ragusa Bus" je Miljenko Ćorak, dopredsjednici su Stanko Manenica i Joško Franić. U najužem vodstvu još su i Miro Vlahušić, Filip Dediol, Nikša Đuraš, Božo Čupić, Mišo Borković i Nikša Špilj.


MANENICA, DEDIOL I ĆORAK
  • Autor: Mario Buconić
  • Foto: Dubrovački dnevnik
  • Objavljen: 20.03.2013 14:41
  • Posljednja izmjena: 20.03.2013 14:46
Šalji dalje:

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.