Piše: Ištvan Bećar Pecaroš
Recimo kako niste od nekog velikog posla, nikad vam takvo što nije bilo drago ali obožavate konzumirati pivo. Što ćete prvo učiniti? Prepišete nečiji statut, osnujete udrugu, izaberete tijela, otvorite žiro račun, zatim našem Andru pošaljete plan i program rada. Napišete, recimo, kako vaša Udruga pivopija želi u narednoj godini konzumirati najmanje pet tisuća litara piva, te sukladno Zakonu o udrugama, aplicirate na trideset tisuća kuna.
Nebojte se, nećete dobiti toliko. Budući se bliže izbori, dobiti ćete najmanje - četrdeset.
Klub neprijatelja Lokruma
Klub prijatelja Lokruma Dubrovnik osnovan je 2001. godine i do sada se pokazao kao jedan od najvećih neprijatelja Lokruma. Predsjednica je, naravno, Jadranka Šimunović (tko bi drugi bio), žena koja na eko akcije dolazi u crvenim štiklama, dok joj je najdraži eko proizvod - kamera. Malo se slikavat, malo opaliti po građevinarima radi dvije grančice ruzmarina i tri ljute naranče, zatim oštro prozvati Vladu i Grad za poslijedice, ukoliko se negdje nešto slučajno izgradi.
Nedavno je Lokrum ACI-ju, na inicijativu Jadranke Šimunović, poklonio dvije paunice i jednog pauna. Osim što je priča zanimljiva jer je SDP poklonio paune HDZ-u, Jadranka Šimunović je napravila dramu oko toga kako ACI slabo ili nikako vodi računa o paunicama. ACI je odgovorio kako su upravo radi toga i inzistirali na jednom muškom paunu. Sudbina paunova nije poznata, valjda su još uvijek živi.
Sanitarni objekat na Lokrumu, koji je obnovljen prije godinu dana, također je završio u novinama. Naime, Jadranke Šimunović je pozvala sve moguće i nemoguće inspekcije nebi li nekako zaustavila gradnju tog objekta. WC je na sreću izgrađen, u njemu uriniraju svi, čak i Predsjednica Kluba prijatelja Lokruma i predsjednicu Eko Omblića, gospođa Šimunović.
Skupi Lokrum
Zucker kommt zu letzt, što bi ponaški kazali Šećer dolazi u finalu! Do prije nekoliko godina, ako ste htjeli otići na Lokrum, morali biste za simboličan iznos od dvije kune kupiti karticu. Kartice su bile zamišljene tako da bi domaća čeljad mogla besplatno otići na Lokrum brčkati se, a cijena od dvije kune po osobi, ili po kartici, pokrivala je trošak tiskanja i trošak PDV-a. Dakle, o zaradi se nije niti razmišljalo. No, kako u ovim našim na silu pobalkanjenim prostorima sve ode u finu ..., tako je dobar dio domaće čeljadi goste svojih sobica i apartmančića slao na Lokrum navedenim karticama. Dakle, dragi nam gosti doslovno su za dvije kune odlazili na Lokrum na cjelodnevno brčkanje. U međuvremenu, odgovorni na Lokrumu dosjetili su se jadu, te uvode pokaze, također za simboličan iznos od 80 kuna – godišnje. Ali na pokazu ima fotografija koja bi trebala spriječiti marifetluke. Čim je to profunkcioniralo, eto ti naše Jadranke (Šimunović) koja želi kotač vratiti unatrag, te umjesto pokaza koji funkcioniraju opet vratiti famozne kartice koje – funkcioniraju, samo na malčice drugačiji način.
Andro, kad će plaća?
I da, poanta je u tome da sve te Jadrankine egzibicije, od kazne za gradnju WC-a, preko malih jeftinih kartica za furešte sve do preglasne glazbe na nudističkoj plaži, plaća Grad Dubrovnik. Koji, skupa sa Županijom, Jadranki Šimunović svaki mjesec (na račun dvije eko-udruge) prebaci lijepe solde. Dok Grad tratava Šimunovićku i njene udruge, ona se lijepo bućka u moru na Lokrumu i žandara po radnicima koji se znoje kako bi joj sve to omogućili, od vrtlara i vatrogasaca do posade brodova.
Teret krize? Što je to? Dok selo gori, baba se češlja. Gorilo, ne gorilo, prekosutra je peti u mjesecu, dolazi novac na račun. I jedne i druge udruge!