Početkom tjedna Srbiju je zaprepastio obiteljski masakr u kojemu je 39-godišnjakinja satarom na spavanju, u prisutnosti djece, ubila vlastitu majku i baku. Kako su na svjetlo dana izlazili novi detalji, tako je šok postajao veći.
Ispostavilo se da je za masakr odgovorna glumica Teodora Viktorović, poznata po ulozi u srpskom filmu 'Povratak lopova'. Ona je unuka mnogo poznatijeg glumca Mihajla Viktorovića, koji je utjelovio Ciganovića u seriji 'Bolji život'.
Otac joj je bio pokojni Oliver Viktorović, poznati filmski redatelj, a ubijena se majka Ljiljana bavila televizijskom produkcijom.
Večernje su novosti objavile veliku ispovijest Teodorinog supruga Borislava Stamenkova (39), koji je progovorio o obiteljskoj drami i iznio novi niz zastrašujućih detalja o masakru.
- Mislio sam da je Teodora isjekla vene i da je zato sva krvava. Ni slutio nisam da je ubila... - počeo je svoju ispovijest za Novosti Stamenkov, kojeg tužitelji terete da je bio supočinitelj u ubojstvu Ljiljane (61) i Ivanke (90) Đukić, majke i bake svoje nevjenčane supruge Teodore Viktorović.
Ne krijući emocije i suze, Borislav se polako prisjećao svih detalja kobnog 2. ožujka:
- Ustao sam rano, izveo psa, skuhao i dao Aleksandri mlijeko, a potom sam Petra odveo u vrtić. Kući sam se vratio nešto poslije 8 sati i legao spavati. U stanu je bio mrak. Nisam palio svjetlo da ne bih probudio bebu, Ljiljanu i Ivanku. Teodora je bila budna, ali ničim nije odavala nervozu, niti je bilo što slutilo na nesreću.
Međutim, kako dalje priča, oko 10 sati kroz san je začuo galamu u stanu.
- Čuo sam viku, ali onako pospan nisam odmah reagirao. Svađe u našoj kući bile su svakodnevna pojava i trudio sam se ne miješati u sukobe majke i Teodore. Ali, kada sam već sljedećeg trenutka ugledao suprugu koja je ušla u našu sobu sva krvava, presjeklo me. Ustao sam iz kreveta i brzo joj pritrčao, misleći da se opet pokušala ubiti, da je isjekla vene. Pogledao sam joj ruke, vidio da nema posjekotine, a ona se otrgnula, otrčala i zatvorila se u kupaonicu.
'Pobila sam sve!'
Borislav kaže da je Teodora bazdila po alkoholu, ali da ne zna točno što je i koliko popila.
- Pokušavao sam ući u kupaonicu, izvući je van, ali nisam uspio. Teodora je vikala: "Pobila sam sve! Neće me više nitko maltretirati. Zovi policiju, zovi koga hoćeš..." I dalje nisam htio vjerovati u ono što govori. Ali, kad sam onako u mraku koju sekundu kasnije ušao u Ljiljinu sobu, imao sam što vidjeti. Ležala je u krevetu sva krvava. U Ivankinu sobu nisam smio ni ući, sve do dolaska policije. Ni sada ne znam točno kad se sve to dogodilo.
Vidjevši što se dogodilo, odmah je pozvao policiju:
- Toliko sam bio u šoku i strahu da se i sad ne sjećam što sam točno ispričao. Dakle, u 10.11 sam prijavio svađu i tučnjavu u stanu, potom pozvao Centar za socijalni rad, a onda i Službu 112, kojoj sam prijavio da su Teodora i njezina majka krvave, da mi se žena zatvorila i da ne mogu doprijeti do nje. I dalje nisam prihvaćao da je Teodora nekoga ubila.
Borislav kaže da je policija došla desetak minuta nakon njegova drugog poziva, a da se njemu to činilo kao vječnost.
- Za sve to vrijeme Teodora je bila u kupaonici, gdje ju je i policija zatekla. Tu je pronađena i satara, bačena u kadu. Teodoru su odmah uhitili, odnosno, zbog stanja u kojem je bila, odveli na Vojno-medicinsku akademiju (VMA) na toksikologiju. Policija je detaljno, skoro četiri sata, radila očevid, a onda su uhitili i mene.
'Bio sam u samici'
U policijskom je pritvoru, kaže, proveo dva dana.
- Bio sam u samici. Nisam znao ni zašto sam uopće uhićen. Ipak, ništa od toga mi nije padalo teško, koliko neizvjesnost o tome gdje su mi i s kim djeca. Tek na saslušanju u Palači pravde sam doznao da su djeca kod brata Aleksandra i snahe Violete.
Borislav je na saslušanju negirao bilo kakvu umiješanost u zločin, a kako je to kasnije procijenio i sud, nije ni bilo elemenata za njegovo dalje zadržavanje. Naime, u odluci suda da mu se omogući obrana sa slobode, kao obrazloženje navodi se i podatak da na pronađenoj satari nema njegovih otisaka, a ni na njegovoj odjeći nema tragova krvi žrtava.
- Plakao sam kad sam čuo da sam pušten iz pritvora. Gotovo sam trčao do bratove kuće kako bih što prije vidio djecu.
Teodoru, kako kaže Borislav, nije vidio od trenutka kada je odvedena na VMA.
- Ne znam o njoj ništa više od onoga što pročitam u medijima. Tako sam čuo da je priznala zločin, da je u teškom stanju, u bolnici. Sve mi to pada jako teško. Ona je majka moje djece. Aleksandra i Petar su još premali da bi shvatili što je njihova majka učinila, ali sam svjestan da ću im to jednog dana morati reći.
O svojoj i Teodorinoj vezi, Borislav priča:
- Upoznali smo se prije desetak godina u Pan teatru. Između nas dvoje odmah se rodila ljubav, koja evo traje svih ovih godina. Nikada se nitko nije protivio našoj vezi, a Teodorine majka i baka bile su korektne prema meni. Nismo imali problema u braku, naprotiv. Jako volim svoju ženu i želim da svlada i nadiđe sve probleme. Divna je majka i nikada nije i ne bi naudila Petru i Aleksandri.
Droga i alkohol
Ipak, Teodora je imala problem sa svojom majkom Ljiljom i s ovisnošću o drogi i alkoholu.
- Nisam sumnjao da moja Teodora ima problem s narkomanijom, jer su, prije svega ona, njezina majka i baka to dugo krile od mene. To sam saznao tek kada nam se rodilo dijete. O tome da Teodora traži heroin čuo sam kad je Petar imao oko godinu dana.
Tada je reagirao, o svemu obavijestio Centar za socijalni rad i podnio tužbu protiv Teodore za oduzimanje roditeljskog prava.
- Međutim, nadležni iz Centra su mi savjetovali da to ne činim, nego da uvjerim ženu da se ode liječiti, što je ona i prihvatila. Bio sam sretan zbog toga, tim prije jer nikada nisam probao drogu, a alkohol ne pijem gotovo 20 godina. I doista, nakon više od dva mjeseca na odvikavanju kući se vratila "druga Teodora".
Borislav kaže da je od početka bilo jasno da Teodora s majkom ima loš odnos, koji je bivao sve gori, posebno kad je Ljilja otišla u mirovinu:
- Supruga i ja smo svojevremeno živjeli sami u unajmljenom stanu. Međutim, malo zbog financijske situacije, ali i zbog Teodorine vezanosti za stan i baku uz koju je odrastala, pristali smo živjeti zajedno s Ljiljom i Ivankom. Svađe između Ljilje i Teodore bile su sve češće. Majka ju je optuživala za svaku situaciju i sitnicu, a ova se branila, plakala, svađala. Ljilji je povremeno smetalo i što beba plače.
Sve je ovo na Teodori ostavilo vidljiv trag. Nažalost, kobnog ponedjeljka, dugo nakupljani bijes i nezadovoljstvo su kulminirali.
'Ne znam gdje ću i što ću'
- Sretan sam što sam s djecom, ali još ne znam gdje ću i što ću. Ne bojim se nikakvog posla jer radim za njih dvoje. Zasad smo kod brata u kući. Djeca su dobro. Znam da sigurno neću pokrenuti zahtjev za oduzimanje djece od Teodore jer bi to poremetilo njezin oporavak na bilo koji način. Za ono što je učinila ona će odgovarati, ali to nikada neće umanjiti moju ljubav prema njoj i činjenicu da je požrtvovna i d majka...
Stamenkov kaže da je već nekoliko godina zaposlen u Gradskoj općini Zvezdara, gdje uglavnom radi kao tehničar za potrebe raznih kulturnih i drugih zbivanja.
- Radim kao tehničar za ton i svjetlo. Također, povremeno radim i za jednu privatnu produkciju na sličnim poslovima. Teodora je bila samostalni dramski umjetnik i nije bila zaposlena. Bavila se izradom i prodajom nakita i povremeno glumom u nekim predstavama. Nismo oskudijevali u novcu, imali smo uvijek dovoljno. Od Ljilje ga nismo ni tražili ni uzimali jer smo znali da je u kreditima i da su njezina i Ivankina mirovina nedovoljne za život na kakav je navikla.
Borislav priča i da je, nakon očevida u stanu stigao samo na brzinu iznijeti Aleksandrina kolica i bočicu za mlijeko.
- Dječja garderoba i igračke ostale su u stanu. Točnije, sve naše stvari su zaključane. Malo smo zbog toga u problemu, ali snalazimo se kako znamo i umijemo. Nismo bijesni, a za djecu uvijek mora biti - zaključio je veliku ispovijest za Večernje novosti.