U srijedu je na groblju u Dekanovcu pokopan Dino Molnar, mladi policajac koji se, po svemu sudeći, ubio jer nije mogao istrpjeti nepravdu koju su mu činili nadređeni u Murskom Središću, ali i nepravdu koju podržavaju hrvatske institucije koje gotovo u pravilu štite korupciju, a proganjaju one koji korupciju prijavljuju.
Nastradao jer je savjesno radio svoj posaoDino Molnar nastradao je samo zato jer je savjesno radio svoj posao. 'Zahvalili' su mu kao što zahvaljuju većini hrvatskih 'zviždača': kaznenom prijavom, pritiscima, zastrašivanjem, zataškavanjem istine i obručom zloslutne šutnje te ogluhom na sve pozive upomoć.
A kako se prije samoubojstva mogao osjećati razočarani mladić, dobro zna pukovnik Hrvatske vojske Branko Kakarić, koji je imao slična iskustva i s policijom i sa sustavom, te koji je odlučio štrajkati glađu pred Europskim parlamentom, kako bi Europu upoznao s razmjerima korupcije u budućoj članici EU.
Kakarić: Ostojić je 2002. odlučio da moja obitelj može biti ubijena!- Ministar Ostojić nosi Molnarovu krv na rukama, jer nije reagirao na njegove pritužbe i upozorenja da ga zlostavljaju. Ostojić ga je trebao zaštititi, a ne pustiti da se mobbing nastavi. No, Ranko Ostojić jednako je postupio i prije deset godina, kada je bio ravnatelj Policije, a kada sam mu se obratio za pomoć jer su mi teroristi, ali i policajci, prijetili smrću jer sam prijavio korupciju i terorizam u humanitarnom razminiranju. Ni tada se Ostojić nije oglasio, kao ni sada, zbog čega ga javno optužujem da je 2002. odlučio da moja obitelj može biti ubijena. Nakon ove tragedije pitam se zar mi imamo eskadrone smrti, umjesto policije? I kako nakon ovoga ljudi mogu imati povjerenja u policiju i u druge institucije? Do danas nisu ispitali niti jednog djelatnika koji mi je prijetio u policijskoj postaji kod Črnomerca, iako sam prijetnje prijavio. A prijetili su da će mi namjestiti kriminalni dosje i da će ubiti članove moje obitelji ako ne odustanem od prijavljivanja kriminala. Pitao sam ih kako se usuđuju prijetiti pukovniku Hrvatske vojske, pozivao se na UN-ovu konvenciju o pravima invalida. Samo su se smijali. Zato i znam kako se mogao osjećati mladić koji je vjerovao u državu čije obilježja na odori je s ponosom nosio, pa doživio da mu se djelatnici iste te države smiju u lice. U takvoj situaciji svijet vam se sruši. Najednom pucate po svim šavovima, jer ste vjerovali da se to događa samo u filmovima – ističe pukovnik Hrvatske vojske Branko Kakarić, koji je još u svibnju 2002. godine DORH-u i MUP-u prijavio da mu je A. B. (podaci poznati uredništvu) minama izvađenim u Slavoniji minirao poljoprivredno zemljište u Križu kod Ivanić Grada, osvećujući se Kakariću zbog prijave kriminala. No na te prijave nitko nije reagirao, kao ni na posijane mine!
Prijavio terorizam, moglo je biti žrtava, no policija nije reagirala?!- Policija je morala izaći na teren u roku 24 sata, utvrditi je li moja prijava istinita, jesu li mine doista postavljene na zemljište koje nije u ratnoj zoni, te potom djelovati. No iako je u pitanju bila prijava terorizma zbog kojeg je više ljudi moglo poginuti, ni policija ni DORH nisu reagirali. Tek dvije godine kasnije, na inicijativu HHO-a policija napokon izlazi na teren i utvrđuje da je moje zemljište doista minirano. Na trošak hrvatskih poreznih obveznika to zemljište te godine je tek djelomično razminirano, što znači da su mnoge mine ostale. Po nalogu Mladena Bajića trošak od 329.729,40 kuna nezakonito je stavljen na teret državnog proračuna i svih poreznih obveznika iako je po zakonu to trebao staviti na teret teroriste koji mu je uz to i priznao počinjenje tog djela.
Orući njivu izorao protutenkovske minePreostale mine su četiri godine kasnije umalo ubile više ljudi, jer je orajući njivu susjed naišao na dvije protuoklopne mine. Ljudi iz PU Zagrebačke izuzeli su pronađene mine, ali prikrivaju dokaz – ne daju nam kopiju zapisnika. To zemljište do danas nije razminirano, niti je krivac kažnjen. Na sve moje prijave i molbe nitko iz MUP-a ili DORH-a ne reagira. Upravo suprotno, prijetili su mi smrću u policijskoj postaji, nakon čega sam bio prisiljen preseliti u Kanadu. Nedavno sam se vratio kako bih pravdu potražio pred europskim institucijama, jer se kao Hrvat i domoljub ne mogu pomiriti s činjenicom da ovako stravično korumpiranu zemlju ostavim svojoj djeci. Potaknuli su me i brojni pozivi ljudi koji su doživjeli isto što i ja i koji su se na svojoj koži uvjerili da je hrvatsko pravosuđe korumpirana močvara, zbog čega se nitko više i ne usudi ulagati u Hrvatsku. Zbog svega toga ću se i politički angažirati, te ću ustrajati na borbi za dokazivanju istine pred europskim institucijama, a sve kako bih natjerao nadležne da napokon naprave ono što su odavno morali. Od europskih institucija tražit ću, dakle, da prisile hrvatske da ispitaju ljude koji su postavili mine na moje zemljište, te da kažu koliko je mina tamo postavljeno. Tražit ću također da se napokon ispitaju osobe iz Policije koje su me protupravno zatočile i prijetile meni i mojoj obitelji, a ustrajat ću i na reviziji sudskih sporova u kojima je sudjelovao bivši ministar Dražen Bošnjaković koji je kao saborski zastupnik i član Odbora za zakonodavstvo te kao tajnik u Ministarstvu pravosuđa na crno radio kao odvjetnik, te svoj položaj moćnog političara zloupotrebljavao na sudovima – podvlači Kakarić, te dodaje kako je Bošnjaković svoj položaj i moć koristio u sudskom sporu u kojem je zastupao Dom zdravlja Ivanić Grad, koji je dao otkaz Kakarićevoj supruzi, u vrijeme kada je Kakarić ustrajavao na istrazi kriminala, korupcije i terorizma.
Ni jedan odvjetnik nije htio zastupati Kakariće, jer su protiv njih stajali Bošnjakovići- Ni jedan odvjetnik nije htio zastupati moju suprugu jer su protiv sebe imali saborskog zastupnika i odvjetnika na crno Dražena Bošnjakovića, ali i njegovu suprugu Lidiju Bošnjaković, koja je u to vrijeme bila predsjednica suda u Ivanić Gradu! Zbog ovakve sprege korupcije i nepotizma nitko u Hrvatskoj više i ne želi otvoriti firmu, jer su ljudi svjesni da im u ovakvoj zemlji netko sve može uzeti, a da institucije ne reagiraju. O svemu tome obavijestit ću europske parlamentarce i strane novinare. Već sam pripremio CD s ključnim informacijama o mom slučaju prevedenim na njemački i engleski jezik. Pred Europskim parlamentom postavit ću i info pult, a dogovorio sam da moj štrajk glađu pred EU parlamentom uživo prati jedan slovenski i jedan njemački internetski portal. I njemački novinari zainteresirani su za slučaj, jer je njemačka tvrtka dobila posao u razminiranju Hrvatske, oni su prethodno potkupili naša političare i svakog koga je trebalo, a potom vadili i švercali mine bez ikakvog nadzora. Budući da su na poslu razminiranja sudjelovali i građani muslimanske vjeroispovjesti, cijeli slučaj postao je zanimljiv i njemačkom državnom tužiteljstvu, koje je nedavno pokrenulo istragu cijelog skandala – zaključuje svoju nevjerojatno mučnu priču pukovnik Branko Kakarić.