Međutim, bez obzira na to hrvatska politička demagogija je prilično interesantna jer iz obujma izrečenog u javnosti sve više upada u oči i ono što nažalost nije spomenuto, bilo iz neznanja ili nezainteresiranosti. Upravo to neizrečeno također kroji hrvatsku sadašnjost u kojoj živi 375 000 nezaposlenih, djeca koja su bolesna zbog zakonski propisanog cijepnjenja, GMO-a kojeg blagujemo za našim stolovima i bankarskog duga iz kojeg prema procjenama nećemo izaći za narednih sedam pokoljenja. Koje su to teme kojih se hrvatski političari boje, a vezani su za cjeloukupno građanstvo naše zemlje?
1. Pitanje članstva u EU; obveze, odgovornosti i posljedice ulaska – za ulazak naše zemlje u EU sudjelovalo je čak pet hrvatskih vlada – Račanova, dvije Sanaderove, Kosoričina i sadašnja Milanovićeva. Upravo sve te vlade su se brižno trudile kako bismo što prije postali punopravan član Unije u kojoj su nam obećavali i još obećavaju povezanost sa čitavom Europom, procvat hrvatskog gospodarstva, poljoprivrede, školstva. Dugo vremena se govori kako nam Europa 'daje' mnogo milijuna u pretpristupnim fondovima. Poklanja li na EU milijune eura? Hrvatski političari su često isticali da je tako. Zašto nitko ne kaže kako ćemo ulaskom u Uniju 1. srpnja, za šest mjeseci ove godine članstvo platiti 275 milijuna eura, a iduće godine puni iznos od 550 milijuna eura koji će biti uplaćen u proračun EU? Mnogo govora je posvećeno tome kako će hrvatski radnici moći odlaziti raditi u inozemstvo. Treba li uopće takav argument biti promocija našeg članstva u EU? Moći ćete odlaziti – umjesto, moći ćete ostati ovdje i raditi za dostojan život. Hrvatski građani će moći odlaziti raditi u inozemstvo? Zašto nitko ne spominje da su mnoge zemlje uvele zabranu ulaska hrvatske radne snage na rok od 2-5 ili više godina?
2. U EU ćemo doživjeti napredak gospodarstva - posljednjih godinu dana broj nezaposlenih u EU je skočio sa 13 na 20 milijuna i to naročito mladih ljudi. U Španjolskoj, Portugalu, Italiji - nikada nije bilo ovako mnogo nezaposlenih. Hrvatski mediji su prenijeli prosvjede nezadovoljnih Slovenaca. Zašto ne prenesu masovne prosvjede i razbijene glave u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Cipru, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i ostatku Unije gdje građani dižu glas jer su nezadovoljni životnim standardom? Zašto ne govorimo o svim problemima koji nas čekaju?
Mnogi protivnici ulaska u EU ističu kako članstvom gubimo suverenitet i slobodu. Nitko od hrvatskih političara u predstavljanju Unije nije istaknuo kako je 2004. g. bilo pokušano izglasavanje ustava za EU, ali koji nije prošao na referendumu svih zemalja članica. Nitko nije spomenuo kao Lisabonski sporazum sadrži sve elemente ustava, ali ima naziv 'sporazum'. Nije li ovo korak prema stvaranju jedne države (federacije), a ne kako se običava reći, 'savezu jednakih'?
3. GMO – genetski modificirani organizmi u teoriji za većinu građana ne predstavljaju novinu, međutim ono što trebaju predstavljati je realnost u praksi. Uredba o GMO-u predstavlja prvi element kojim su hrvatski političari prešućeno omogućili hrvatskim građanima da svojim neznanjem kupuju one proizvode za koje neznaju ni podrijetlo, ni kvalitetu. Iako su pokrenute mnoge javne rasprave, nitko od hrvatskih političara se nije oglasio kako bi objasnio što mi to jedemo. U pripremi je novi zakon koji će biti usklađen sa pravnom stečevinom EU, a što će stajati u tom zakonu vjerojatno ćemo saznati u posljednji tren jer će tada (pred sam ulazak) i biti donesen. Korporacije u čijoj je nadležnosti genetski inženjering pritišću velike europske zemlje kao Francusku pa postavimo pitanje: u novoj igri u kojoj sudjeluje pola milijarde stanovnika što možemo očekivati? Je li onda 'slučajan' novi zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim će doći do okrupnjavanja zemljišnih parcela i ulaganja krupnog kapitala koji će diktirati vrstu proizvodnje hrane, njenu kvalitetu, ali isto tako i cijenu?
4. Zdravstveni sustav/cijepljenje/lijekovi – hrvatski zdravstveni sustav je danas vrlo interesantan. S jedne strane, godinama nema ozbiljnijih ulaganja, gradnje, prestrukturiranja – bolnice su prenapučene, još uvijek je praksa da se prije umre nego što se stigne na pregled,itd. S druge strane, polako ali sigurno hrvatsko zdravstvo postaje sve više privatizirano. Mnoštvo novih klinika, poliklinika, ordinacija niču svakim danom – nude kvalitetnu i skupu uslugu. Ovakav model, koji sve više podsjeća na zapadni u kojem bez novca nema liječenja bi osobito trebao zabrinuti hrvatske građane: prestajemo li biti socijalna država? Ako uopće bude zakonskih promjena vezanih za zdravstvo (a možemo ih očekivati), a koje će umanjivati pravo određenog udjela građana da se besplatno liječe,dijelom besplatno, kupuju pod umanjenom cijenom lijekove, itd. sasvim je vjerojatno da nitko neće reagirati jer ovakav zdravstveni sustav – u koji su se ušuljala plaćanja liječenja je nešto što je 'uobičajeno'. Osim što je ova promjena prešutno napravljena, pozivajući se na 'moderno i kvalitetno' liječenje, drugi elementi kao nabavka lijekova i cjepiva,liječenje ljekovitim biljkama se također, pod utjecajem zapada 'preslikala' u našoj praksi. EU zabranjuje prodaju ljekovitog bilja. Pokušaji takvih zabrana su isprobani i kod nas, a tiču se pokušaja zabrane batata i stevije (vrlo zdrave biljke) kao dvije biljke koje su relativno nepoznate hrvatskim građanima. Prije nekoliko godina, bivši ministar
Milinović otkupio je za milijunske iznose cijepiva za svinjsku gripu koja su na kraju propala. O neučinkovitosti cijepiva i lijekova koje konzumiramo govori se sve češće; osim
Lidije Gajski i
Srećka Sladoljeva sve više ljudi počinje govoriti o zdravstvu koje je postalo čisti kapitalizam pod okriljem utjecajnih korporacija.
5. Gospodarstvo– prezaduženost građana, prezaduženost države, prevelik uvoz i premali izvoz. Nitko se nije sjetio reći kako Hrvatska ulaskom u EU gubi dobar dio tržišta prema susjednim istočnim zemljama - na kojima se temelji većina našeg izvoza. Najavljeno je kako će hrvatski proizvodi postati 'konkurentni' zapadnima i da nam se tek sada otvara veliko tržište, baš kao i činjenica da već 1. srpnja može spremiti kofere i otići raditi u Uniju. Zašto je došlo do ukidanja zakonske odredbe prema kojoj HNB odgovara Hrvatskom saboru isto kao i pitanje statuta HNB-a? Što je sa posljednjom hrvatskom bankom –HPB? Na koji način će se odraziti prezaduženost kod nas – kao kod Cipra, Grčke, Irske? Najavljeno je kako zakon o porezu na nekretnine treba biti spasonosan element u oporavku našega gospodarstva. Umjesto prestruktruiranja gospodarstva namećemo poreze kao spas? Ne, rečeno je da će nas strani ulagači u Hrvatskoj 'spasiti'.
6. Političko kadroviranje – radi li se ovdje o balkanskom modelu ili globalnom? Praksa koju prešutno izvode (sve) političke stranke, a radi se o stavljanju stranačkih kolega na uvažena direktorska i upraviteljska mjesta tijekom obavljanja određene političke funkcije (koja može biti lokalna ili državna). Priliči li da kada nova politička garnitura zauzme čelne pozicije u državi dolazi do 'čistki' u mnogim državnim, ali i privatnim poduzećima? Ne bi li trebali najstručniji i najsposobniji obavljati one poslove kojima se kreira konkretna gospodarska slika Hrvatske? Model 'reketarenja' kojim se stavljaju 'svoji' ljudi stvara privid sigurnosti i uspjeha na nekoliko godina (za vrijeme obnašanja mandata određene političke stranke). Kakve posljedice takvog načina kadroviranja 'svojih' ostaju dugoročno na gospodarsko-ekonomsko-socijalnu sliku Hrvatske? Što je izjavio HNS (koji sastavlja trenutnu Vladu) kada su u javnost izašli podaci o angažiranju vlastitog političkog kadra za radna mjesta? Nitko u ovakvom slučaju ne vidi problem?
7. Chemtrails – ulaskom u NATO svi ljubitelji gledanja u oblake mogli su zamjetiti kako se 'neki novi oblaci' nalaze na nebu. Prolasci zrakoplova koji za sobom ostavljaju tragove, u početku se smatrala zabavom teoretičara zavjere koji su opet pronašli novi hobi. Mnoga istraživanja govore kako se radi o ispuštanju mnogih plinova i teškim metala koji pogoduju promjeni vremenskih utjecaja, čitave biosfere i zdravlja čovjeka. Bivša ministica
Mirela Holy za vrijeme svog mandata saborske zastupnice jednom prilikom je upitala javno bivšu premijerku Kosor o čemu se radi i kako će se ovo pitanje riješiti – naravno, Jadranka nije znala odgovor. Kasnije, kada je Holy postala ministrica, ovo pitanje je u potpunosti povučeno iz hrvatske javnosti. Neki hrvatski političari ne znaju, neki se prave da ne znaju dok se iznad hrvatskog neba stvaraju čudne mreže oblaka. Možemo se nadati da ćemo slijediti švedski primjer u kojem je ministarsvo izašlo u javnost sa priznanjem kako se radi o namjernom mjenjanju atmosfere.
8. Vojno djelovanje – sasvim je jasno da je vojno djelovanje tajno. Međutim, ne bi li trebali postaviti pitanje oko naših vojnika koji bivaju ugroženi u mirovnim misijama? Politički vrh o tome šuti, dok se mnogi saborski zastupnici žale kako ne znaju gdje naši vojnici odlaze jer o tome uopće ne dobivaju izvješća. Hrvatska je članica NATO pakta – nemamo li pravo znati gdje se nalaze američke vojne baze po Hrvatskoj? Ne. Zašto je u okolici Slunja u jednom američkom skladištu (koje je pod strogom kontrolom) osušena šuma na nekoliko kilometara? Oštećuju li takve tvari i naše zdravlje? Gdje se izvozi hrvatsko oružje i kome se prodaje? Od ulaska u NATO chemtrails tragovi su ispunili nebo. Je li to vojno djelovanje? Govori li itko od naših političara o stvaranju univerzalne vojske EU ili to također nema veze sa relativiziranjem vanjske suverenosti u svrhu pripadanja 'europskom kulturnom krugu'?
9. Školstvo i njegova privatizacija – točka o kojoj godinama nema govora, osim ako govorimo o pitanju Zdravstvenog odgoja. Govor o ulaganju u obrazovanje, znanost, kulturu i sport postalo je sporedno pitanje zbog potpisivanja i ratificiranja pretpristupnih ugovora koji predstavljaju trajno ulaganje u budućnost. (?) Obećano je kako će se mladi moći školovati u inozemstvu. (Dobar dio promidžbe o EU je utrošen na to.) Gdje su ulaganja u hrvatska sveučilišta, škole, vrtiće? Sve se više otvaraju privatni koledži koji su vrlo skupi i nedostupni hrvatskim građanima. Znanje i mogućnost školovanja sve više postaje stvar osobne novčane mogućnosti, a ne pravo koje bi trebalo biti dostupno svakom čovjeku. Događa se isti slučaj kao i kod zdravstva – sve više poprima privatizacijske oblike i biva onemogućeno većini hrvatskih građana koji vode bitku za golu egzistenciju.
10. Hrvati u BIH – svakako treba istaknuti kako su mnoge javne rasprave poticane o Hrvatima u BIH. Međutim, nitko nije zapitao kakve posljedice očekujemo po ulasku u EU, a tiču se Hrvata u BIH? Na koji način će biti regulirano dvojno državljanstvo Hrvata u BIH? Na koji način će biti regulirana njihova prava i obveze, prelasci državnih granica, pitanje dokumenata? Najavljeno je postroženje granica – hoće li EU u određenom trenutku i zatvarati vlastite granice iz određenih sigurnosnih razloga? Hoće li doći do odjeljenja hrvatskog naroda ovdje i u BIH? Nigdje nema govora o tome – niti jedan hrvatski političar ne postavlja to pitanje, nitko ne postavlja javnu raspravu. Hoćemo li u državi od pola milijarde ljudi postati 'nacionalna manjina', dok naša druga hrvatska manjina se nalazi 'izvan Europe'(BIH)? /Marijana Katalinić/