Grubost u društvuU takvoj slobodi govora nitko se više ne čudi nad riječima, šupak, bagra, banda, ulična horda, tko ima ili nema muda i tko koga drži za muda. Legitimno je prosvjedovati protiv ministra kulture, ali je šovinistički i primitivno čovjeka nazivati “Hasan” i pritom ponosno upirati prstom na grafit pred Ministarstvom kulture “Hasan no pasaran” kao dokaz borbe za građanske i kulturne slobode.
Ulični govor frca dulje vrijeme slijeva i zdesna, u Saboru i u medijima, a premijer, koji ne zna dovoljno dobro hrvatski jezik, poziva sa svog profila na dijalog jer je ovaj izvorni hrvatski sve oštriji i sa sve manje tolerancije.
Prof. dr. Ivo Žanić, sociolingvist, ističe da su u javnom govoru izgubljeni svi kriteriji kao i ono što se smatra općom mjerom građanske pristojnosti.
– Javni je govor kod nas već godinama pun vulgarnosti, psovki, a sad je javna komunikacija pala na najnižu razinu. Prisutan je opći trend potonuća kriterija. Ako nema granice između kritičke misli i vulgarne psovke, nema ni mjesta za analitički razgovor. Pala je razina pristojnosti u društvu općenito, pa je pala i kod novinara i političara. U zemljama razvijene demokracije takva vrsta govora ne zahvaća maticu medija kao kod nas, nego je rezervirana za tabloide. U mainstream medijima nije moguće ni od ministara, ni od biskupe, ni od novinara čuti vulgarne izjave – kaže Žanić.
Gdje je dgovornost?
Ali u Hrvatskoj je moguće da i jedan biskup, koji se poslije ispričao, nazove Božu Petrova naivčinom i izdajicom, kao i da sad već bivši ministar na TV-u ispali “nek Petrov ima muda pa dođe na sučeljavanje”, a onda su “muda” preuzeli i mediji i u slučaju predsjednice.
Docent Boris Beck, predavač na Sveučilištu Sjever i suradnik Fakulteta političkih znanosti, na kojem predaje Figure političkog diskursa, razlikuje ulični govor koji je kolokvijalan, ali još pristojan, kao kad je Sanader rekao “mi smo u banani”, od uličnog govora u kojem se govore vulgarne stvari “muda”, “glupane”... U javnom prostoru ljudi kod nas, kaže, reagiraju nervozno, agresivno i zlonamjerno.
– Agresivnost u javnom govoru proizlazi iz agresivnih ljudi. U javnom prostoru nema želje da se razumije onog kome se obraća, nego se protivnik želi verbalno uništiti. Da parafraziram Krležu: “Grubost u društvu izaziva grubost u čovjeku, grubost u čovjeku izaziva grubost u mislima, grubost u mislima stvara grubost u govoru.” Čim imate ideal nacije, klase, stranke i kad ste uime tog idola spremni verbalno uništiti protivnika, pa čak i istinu, to je izopačeno. Kad krene haranga na nekog, taj se gazi i gazi...Trebao bi nam tečaj bontona ili psihoterapije jer smo nervozan, mrk narod – kaže Beck.
I Gordana Vilović, prof. novinarske etike na Fakultetu političkih znanosti, primjećuje: – U javni prostor ušle su riječi za koje smo mislili da nisu za javni prostor i koje se u svakom pristojnom društvu smatraju nekulturnima. A najžalosnije je što ljudi žive sve lošije. Premijer je pozvao na kulturu dijaloga, valjda to mogu i ljudi koji dobro govore hrvatski. Svi imamo pravo reći svoje mišljenje, ali moramo imati i odgovornost za ono što kažemo i napišemo.