Vjerojatno najpoznatiji čuvar dalmatinske glazbene baštine, muzikolog, aranžer, skladatelj i dirigent
Ljubo Stipišić - Delmata umro je u 74. godini.
Stipišić je rođen 28. rujna 1938. u Vrbanju na otoku Hvaru, a glazbom se bavi od 1958. Voditelj je i osnivač brojnih klapa, među kojima su i neke koje su utrle put današnjem klapskom pjevanju, primjerice Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone...
Kao zaljubljenik i promotor klapskog glazbenog izraza pokrenuo je ili sudjelovao u pokretanju brojnih klapskih manifestacija, počevši od najveće, omiškog Festivala dalmatinskih klapa, pa do Solinskih ljetnih priredbi, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj, Pasionske baštine u Zagrebu. Pokrenuo je i časopis Bašćinski glasi, te glazbenu edicije Leut.
Stipišić je glazbu učio kod Josipa Zjačića i Silvija Bombardellija u Splitu, a osim voditeljskog rada s klapama skladao je brojne skladbe, ponajviše baš za klape, te zborove, često utemljenim na starogradskoj folklornoj baštini koralnog podrijetla.
Ogledao se i u većim vokalnim oblicima, skladajući kantate "Zaplakalo dite na žudinski kanat", "Dignite barjak za neznane i male", "Hrvatska suita", oratorije "Matija Ivanić", "Kalvarija", "Misa Croatie redivivae", "I rič se čovikom učini"... No, ipak, vječno će biti zapamćen po svom remek-djelu, skladbi "Dalmatino povišću pritrujena", kojom je pobijedio na festivalu u Omišu 1973., a koja je otad postala neslužbenom dalmatinskom himnom.
Neprocjenjiv je Stipišićev doprinos čuvanju dalmatinske glazbene tradicije. Zabilježio je više od 200 dalmatinskih pučkih napjeva, sačuvavši ih time od zaborava i pridonijevši njihovoj reafirmaciji. Mnoge od njih su izašle i u zbirkama narodnih pjesama.
Ne smije se zaobići ni činjenica da je otac poznatog hrvatskog glazbenika Zlatana Stipišića - Gibonnija.