Povodom njihove pobjede porazgovarali smo voditeljem i članom klape Kaše,
Vickom Dragojevićem. Zatekli smo ih u Splitu gdje su se odmarali prije večerašnjeg superfinala Omiškog festivala. Video zapis njihovog pobjedničkog nastupa još nije izašao na internetu.
Kad je nastala klapa Kaše i kako je izgledao njen put?
- Kaše su osnovane početkom 2007. Klapu su osnovali četiri studenta iz Dubrovnika od kojih su trojica još uvijek tu, tako da možemo reći da postoji kontinuitet. Nakon početnih "dječjih bolesti", što je trajalo nekoliko mjeseci, zaokružili smo prvu postavu. U tom sastavu imali smo ženski vokal na poziciji prvog tenora te smo se vodili kao mješovita klapa. Od samog početka smo imali status sveučilišne klape Sveučilišta u Dubrovniku.
Kako je klapa sazrijevala promijenili smo dva ženska glasa na poziciji prvog tenora, a od rujna 2011. postajemo muška klapa.
Cijelo to vrijeme smo koncipirani kao klapa koja njeguje isključivo pjesme svoga kraja, radimo jako na očuvanju narodnog blaga Dubrovnika ali s druge strane radimo pjesmu uz sviranje: uz dvije mandoline, mandolu, gitaru i kontrabas. Svi sviramo i pjevamo. Imamo čak i def koji nije utemeljen na pop glazbi već dubrovačkoj tradiciji. Ubuduće ćemo i prošiti krug instrumenata.
Klapa bi bila svojevrsni nastavak i Trubadura, klape Maestral - tzv. dubrovačko serenadno pjevanje.
Koliko ima klapa na dubrovačkom području?
Početkom 2000-ih u Dubrovniku se dogodio pravi klapski "bum". Osnovalo se jako mnogo klapa; muških, ženskih i mješovitih. Danas ih ima oko 15-16. Mislim da su dubrovačke klape kao cjelina među najjačim u Hrvatskoj. Sve vrste klapa su stalno u vrhu, mnoge od njih konstantno nastupaju u finalu FDK Omiša, a često osvajaju i nagrade.
Kako su klape tretirane od strane gradskih i županijskih vlasti?
- To je delikatno pitanje jer da se dobiju bilo kakvi novci potrebno je imati dobar program što je dobro. Nitko ne može novac samo zato da ga dobije. S druge strane, Dubrovnik je udaljen od ostatka zemlje i mladim klapa jako je teško doći i do Omiša, a kamoli dalje. Nama je poći u Omiš i vratiti se oko 3.500 kuna i tu Grad ne drži toliko "leđa" i s te strane mladim klapama je jako teško. Dubrovnik ima tu sreću da je turistički centar južne Dalmacije i mogu zaraditi za svoje osnovne potrebe. Kad već klape rade na očuvanje kulturne baštine, a klapska pjesma to itekako je, Grad bi to trebao prepoznati što do sada nije bio slučaj.
Što mislite o estradizaciji klapa?
- Dobro je da su se klape estradizirale, ali je loš način na koji to rade. Dalmatinski klapski zvuk bi trebalo napraviti u duhu tradicije, primjerice odličan posao odradila je klapa Šufit na Splitskom festivalu - to je "Dalmacija". S druge strane neke pjesme nekih klapa su pop - odličan pop, dobro otpjevan i produkcijski profesionalno, ali to nije Dalmacija. S druge strane koje je to vrhovno tijelo koje će reći da je nešto dobro ili loše. Sve je dobro što publika voli, netko će dobiti nagradu netko ne, no publiku se ne može zavarati.
Pobjedom na FDK Omiš priključili ste se velikim imenima klapskog svijeta. Kakav je osjećaj?
- Mi smo ove godine prvi put nastupili na Omiškom festivalu u muškoj konkurenciji i dogodila se apsolutna pobjeda. Iz prve smo ušli u finale što nam je bio cilj. Među muškim klapama konkurencija je puno veća nego kod mješovitih klapa.
Pobjedi se nismo nadali! Glazba je stvar ukusa. Ove godine su Kaše u "modi", dogodine možda neće biti u modi. Ove godine smo svima "legli" s nošnjama, s gromkim i veselim pjesmama, dogodine žiri možda budu zanimale balade. Ove godine Pinguentum je briljirao. Dakle, ne može se tu ništa planirati niti "gatati". Naravno, kad dolazi klapa Cambi oni mogu planirati pobjedu ali oni su možda jedini koji na to imaju pravo.
A tko će "planirati" pobjedu ako se jednom u finalu susretnu Cambi i Šufit?
- Klapa Cambi.
Kakve su prve reakcije na veliku pobjedu?
- Cijeli dan primamo čestitke. U Omišu su nam sinoć svi čestitali, pružili ruku i rekli što je bilo dobro i što nije bilo dobro. To su zapravo i najbolje kritike i najviše ih poštujem. Svakako je lijepo čuti komplimente, no kad netko dobronamjerno kaže neku kritiku mislim da je to fer ponašanje kojega se ne drže svi.
Ušli smo u studio i počeli smo snimati 12 pjesama koje ćemo izvoditi. Ljetne obveze su nas malo usporile u tome, no najesen nastavljamo sa snimanjem pjesmu za pjesmom. Od 1.6. do 15.9. nastupamo gotovo svakodnevno.
Idući tjedan nastupamo na Festivalu klapa Dubrovačko-neretvanske županije, nakon toga krajem mjeseca idemo u Makarsku na Festival klapa uz pratnju mandolina gdje već tradicionalno idemo. Stalno nastupamo u Dubrovniku, svaki ponedjeljak sviramo i pjevamo na otvorenom što je i najljepši nastup - sjednemo na naš volat i stojimo koliko želimo.
Kakvi su daljnji planovi? - Pjesme koje smo ove godine izveli na Omišu samo su dio programa kojeg ćemo sada stalno raditi. Mi smo pripremili za konac ove godine atipičan klapski koncert. Planiramo izvesti veći dio repertoara koje ćemo izvodili sljedećih desetak godina na FDK Omiš. Imamo 15 narodnih pjesama našeg kraja: neke se vesele neke nisu, no sve je autohtono, domaće i naše. To je najbitnije. Ne možemo im mi doći na "mlin" s jednim Grdelinom, Pinguentumom i pjevati "Garifule cviće moje". Oni su školovaniji, obrazovaniji pjevači. No, uz dužno poštovanje, ne mogu ni oni nama doći na "mlin" pjevati naše konavolske pjesme. U onome što je naše smo dobri i toga se moramo držati.
Hoćete li s nekom pjesmom pokušati "izići" na estradu? - Da, ali drugačije od onog što trenutno postoji na tržištu. Probat ćemo nešto svoje.
Kako ovako veliki angažman u klapi uskladite s osobnim obvezama? - Svi smo mi zaposleni i "natežemo"! Do sada smo uspjeli sve pohvatati, i neka tako i ostane.