"Protusrpsko raspoloženje je konstantno prisutno u Hrvatskoj i predstavlja najveći politički kapital desnice. Događanja s ćiriličnim tablama u Vukovaru samo su ga dovela iz latentne u akutnu fazu. Ono se prenosi različitim institucionalnim i neinstitucionalnim kanalima. Od sramotne Deklaracije o Domovinskom ratu, koja niz eklatantnih laži predstavlja kao službenu istinu, preko školskih udžbenika povijesti i genijalnih ideja ministara obrazovanja i branitelja o ideološkom "brainwashingu" djece obaveznim vizitama u Vukovar pa do sramotne izjave predsjednika IveJosipovića da “ako se Ustavni zakon ne želi poštivati, onda ga se mora mijenjati”. Bez obzira na to što bi takva promjena ozakonila diskriminaciju srpske zajednice, hrvatski predsjednik smatra da je to, ukoliko većina tako želi, legitimno", kazao je režiser Oliver Frljić u velikoj anketi koju su među poznatim Hrvatima proveli novinari Novosti, a vezano uz ćirilicu, Vukovar i srpsku nacionalnu manjinu. Gotovo svi anketirani ujedinjeni su u mišljenju da je za trenutačno "nacionalističko" raspoloženje u Hrvatskoj odgovoran HDZ, a Stožer za obranu hrvatskog Vukovara nazivaju "izvođačem radova". A evo mišljenja i ostalih "poznatih" Hrvata koje su pomno birali pupovčevi novinari:
Mate Kapović, lingvist: Srbi su žrtvena janjad
Pravi cilj umjetno proizvedene halabuke o ćirilici (na koju se bez planski stvorene desničarske hajke vjerojatno nitko ne bi ni osvrnuo) zapravo je destabilizacija trenutne liberalne vlasti. Ćirilica i Srbi tu su se samo našli kao pogodna žrtvena janjad, kao i nevjernici i homoseksualci prije toga. Veliku krivicu pritom snose i mediji, koji od banalnih stvari kao što je skidanje jedne ploče u Vojniću rade prvu vijest u Dnevniku (tako bi se isto moglo “izvještavati” i o svakom novom kukastom križu koji neki huligan nacrta na zidu u Zagrebu) te tako perpetuiraju čitavu priču, dajući joj na važnosti.
Dragan Markovina, povjesničar: Histerija nije spontana
Kada god HDZ nije na vlasti, što se, nažalost, tek sporadično događa, upregne se sva sila njihovih uličnih pretorijanaca, koristeći neku od već aktualnih tema da nas sve ucijene s porukom kako su se pokvareni građani usudili birati nekoga drugoga na vlast. Ova histerija ulične desnice u pogledu ćiriličnih natpisa nikako nije spontano okupljanje naroda, nego nešto što smo već vidjeli prilikom prosvjednih okupljanja protiv suđenja Mirku Norcu. Jedino što je gore od takve vrste nacionalističke neodgovornosti jest ponašanje nekih od vrhovnih državnih autoriteta koji, hineći potrebu za dijalogom, de facto daju legitimitet rušiteljima ustavnog poretka i civilizacijskih normi.
Ivo Brešan, pisac: Ne bojim se destabilizacije
Ne isključujem mogućnost da HDZ, Crkva i desnica manipuliraju ćirilicom radi svojih političkih probitaka. Ali kod velikog broja ljudi to može biti i dimna zavjesa kojom se prekriva nezadovoljstvo kaotičnim stanjem u zemlji. Ovaj sadašnji nacionalizam i protusrpstvo ni približno nisu onakvog intenziteta kakvog su bili u vrijeme raspada Jugoslavije. Ne bojim se da nas to može destabilizirati. Kada stasaju generacije koje će zaboraviti nedavni rat i njegove žrtve, vjerujem da će se to posve ugasiti.
Slavko Goldstein, izdavač i publicist: Put u bezakonje
Razumijem i poštujem osjećaje ljudi kojima je netko od njihovih bližnjih stradao u Vukovaru, ali poznajem i mnogo ljepših i plemenitijih načina za izražavanje pijeteta od razbijanja ploča, sijanja mržnje i stvaranja kaosa. U demokraciji ima dovoljno zakonskog prostora i za primjereni pijetet i za proteste, a posezanje za protuzakonitim metodama je kršenje demokracije i put u bezakonje.
Snježana Banović, kazališna redateljica: Udar na sigurnost Srba
Pomno smišljena antićirilična pobuna udar je na sigurnost preostalih Srba u Hrvatskoj, ali i na njihov opstanak u ovoj zemlji. Nakon što su 1990. preko noći ukinuti kao narod i postali manjina te nakon što ih je tijekom rata i poraća nestalo za dvije trećine, sada očito dolazimo do zadnje faze, kada se srpsko pitanje definitivno rješava preko ćirilice, ali ne bez veze s grčevitim nagonom za očuvanjem statusa povlaštenih mirovina i drugih privilegija na kojima su ti samozvani “stožeri” i izrasli. S druge strane, Vlada ne vidi dovoljno opasnost u ovoj planski smišljenoj pobuni i gubi dragocjeno vrijeme u tlapnjama. Jasno je da “stožer” ne ide samo na njezino rušenje, već i na destabilizaciju cijele Hrvatske s tragičnim posljedicama.
Zdenko Duka, predsjednik HND-a: Oni žele da u Hrvatskoj uopće ne bude Srba
Braniteljske udruge imaju poziciju da su tobože stvorile Hrvatsku i da imaju pravo o njoj odlučivati, što je antidemokratsko i totalitarno razmišljanje. Sigurno da tu nije riječ o ćirilici i pločama, nego je želja da Srba uopće ne bude u Hrvatskoj, a i da ne bude onih Hrvata koji se tome suprotstavljaju. Mediji bi u svemu tome trebali imati balans jer mi se ne čini da brojnost aktera govori da je situacija tako dramatična kako se prezentira kada se vijestima o skidanju ploča otvaraju televizijski dnevnici. Radi se o činu protiv Ustava i zakona kojem se takva vrsta pažnje ne bi trebala posvećivati. Oni tako dobivaju krila.
Vili Matula, glumac: Tuđman ispada blaži od Karamarka
Nevjerojatno je da se u usporedbi s ovim što čini Karamarko Tuđman i njegov HDZ čine blažima. Ispada da bez Tuđmana ne bi bilo poratnoga nužnog smirivanja napetosti i odnosa razmjerno prihvatljivijih negoli izgledaju danas. Licemjerno je Srbima tobože priznati manjinska prava, a pod tim ustvari podrazumijevati da oni u Hrvatskoj “moraju znati svoje mjesto”, kao što reče Kerum.
Vinko Brešan, filmski redatelj: Ne radi se o pismu, nego o ljudima
Problem je što se ne radi o ćirilici kao pismu nego, nažalost, o ljudima, i zato je ta manipulacija vrlo opasna. Ovdje se radi o nečem drugom, a to je da netko koristi katastrofalne odnose između Srba i Hrvata u Vukovaru. To je grad gdje evidentno postoje dvije zajednice koje naprosto ne funkcioniraju u komunikaciji, koje su zatvorene svaka u svojoj sredini i taj se nedostatak komunikacije u ovoj situaciji iskorištava. Zašto je tome tako, teško je reći, ali mislim da se odnosi između dvaju naroda nisu pomaknuli od 1995. godine do danas. To je tragično, ali to je odgovornost svih vlada, svih institucija i svih vjerskih zajednica.