U svakodnevnom životu, moć se najčešće poistovjećuje s javnom, političkom vlašću. A rječnici stranih riječi, ovako je opisuju: „Ona je raspolaganje snagom, sposobnošću ili sredstvima potrebnim za obavljanje nečega. Ili sposobnost punog djelovanja nad nekim ili nečim.“ Mnoga čeljad moć zamjenjuju srodnim nazivima: Autoritet, nasilje, manipuliranje, utjecaj, vlast.
Piše: Boris Sokal/Glas GradaAli, ne treba zaboraviti i postojanje ovih pojmova: „Moć navike“, pa „kupovna moć“ i „moć novca“. Moć navike se opire želji da se uvede nešto novo. („Stara se navika može saviti, ali ne i slomiti.)
“Kupovna moć je opet mjera, koliko se čega može kupiti nekom količinom novca. I pri tom, uvijek treba „pitati“ kesu, što će se kupiti. I ne radovati se baš jeftinoj kupnji.
A moć novca? Mislim, svatko zna što je ona. Zato, što je „ jezik“ novca razumljiv svima. Kad je on „mamac“, malo ih je koji se ne ulove na udicu. Tko su zapravo, nositelji moći? To su oni ljudi koje zovemo moćnicima. Oni imaju veliki utjecaj u društvu i u odnosima među ljudima. Moćnik je snažan, jak, potentan ( lat., potentio-moć). Također, u medicini i onaj, koji je sposoban postati otac.
Ovom prilikom treba se ponovo podsjetiti na moćnike i silnike što djeluju u tajnosti (o njima je već pisano). To su Bilderbezi, rimski klub i komitet 300. Radi se o „ braku“ bankara (financijera) i starih europski obitelji „ crnog plemstva“ ( londonskog, venecijanskog i genovesa). Učinkovito, i iz sjene, oni upravljaju mnogim europskim, pa i svjetskim krizama, izazivajući i recesije. Za njih, ako je vjerovati poznavateljima ove moćne skupine, čovjek nema nikakvu vrijednost. Za njih je „ljudski rod tek malo iznad goveđeg“. A čeljad je nažalost, skoro „slijepa.“ Odavna.
Rimski filoz Seneka (prije Krista), ovako je izjavio: „Visu ( lat. visu- sila, moć) carenti magna pars veri latet.“ Znači: Veliki dio istine ( u pitanju je moć), skrivena je od čovjeka koji „nema vida“ ; tj. „slijep“ čovjek mnogu istinu ne vidi. Ako i „progleda“, ništa ne može sam učiniti. Može jedino, ako se ujedini sa onim koji „vide“. S ujedinjenim snagama, suprotstavlja se moćnicima, među kojima je većina pokvarenjaka. Dunkve, samo silom. „Sila silu silom odbija“.
Sada se sam po sebi, nameće upit: Postoje li u Hrvatskoj moćnici? Ako postoje, tko su oni? Zahvaljujući hrabrim, te objektivnim novinarima i političkim analitičarima ( koji ne pripadaju ulizničko-dodvoričkoj skupini), slijedi odgovor: Postoje! „A to su moćnici različitih lobija. Nositelji političke moći kao i otuđenih centara moći.( Često blokiraju provođenje pravde). Spomenuti centri moći su se uvukli u sve hrvatske parlamentarne stranke, u sve strukture vlasti. Predstavljaju spregu školovanih i privilegiranih u bivšem kom. sustavu. Ti umreženi političari, pa „neovisni intelektualci“, te dio medija, nepoznatog vlasničkoj ustrojstva rade potiho, svi na istom poslu. Cilj im je spriječiti hrvatsko nacionalno biće. Ispada također, kako se narod treba držati u podčinjenosti kako bi se vladalo Hrvatskom.“ U konačnici, tko to često nabija hrvatskom narodu kompleks genocidnosti i zločinaštva?
U sklopu pojmova „moć i moćnici“, a radi jasnoće treba pojasnit i ove, katoličke izraze: “Moći“ i „moćnik“. Moći (lat. reliquie) su materijalni ostaci iz zemnog života svetaca, mučenika, pa i dragih osoba. Najčešće su to ostaci odjeće ili tijela. Moćnik ( relikvij) označava pak posudu, različitih oblika u koju se pohranjuju „moći“ svetaca.
Kod pravoslavaca se ne reče „moći“, već „mošti“. Uoči zadnjeg, Domovinskog i Obrambenog rata, u Srbiji i nekim „srpskim zemljama“ nosile su se u svečanoj povorci „mošti“ sv. Save. Jedna starija, dobra i plemenita gospođa, dođe k nama i uzbuđeno izjavi: „ Zamislite, diljem Srbije čeljad prenosi mošnje (mošnice) svetog Save ! “ Za mošnje ili mošnice, u anatomiji se reče „scrotum“, u kojem su testisi. (tj. kesa s muškim jajima).
Kada su psiholozi radili raščlambu „moći“, došli su do zaključka da i dijete ima potrebu za njom. ( Kao npr. potrebu za ljubavlju, pripadnošću i postignućem). Potreba za moći se svodi na sljedeće: Hoće li me netko slušati? Hoću li imati utjecaj na donošenje odluka? Osim toga, (kod odraslih), moć se javlja u dvije veličine: Sposobnost za kontrolu sebe i okoline. Te sposobnost za ostvarenja ciljeva. Najčešće prilikom „raspoređivanja“ novca, no i drugih privilegija i bogatstava. Također, putem može se utjecati na drugu osobu kako bi ona učinila nešto, što ona inače ne bi učinila. Izvori moći su obično u poziciji ili položaju, pa i stručnosti moćnika. Oni govore i o njenim temeljima: Npr. Moć prinude ( oslanja se na strah). Pa moć uvjerenja ( kome dodijeliti ekonomska dobra i s kim manipulirati, tj. varati, navoditi, spletkariti i podešavati- obično putem naklonjenih medija). Postoji također i moć znanja (posjedovanje informacija).Tko ima informacije, taj vlada. Vlast, jednostavno mora postojati. No, književnik M. Selimović ( roman „Tvrđava“), ipak piše: „Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična.“ I dodaje: „ Čovjek želi moć…ali Bog učini da odjednom progleda i vidi… da je samo zrnce pijeska u nesagledivoj pustinji ovog svijeta, sitan i nevažan kao mrav u mravinjaku.“ Na finalmentu imaju li npr. carevi, kraljevi i šeici moć? Imaju. Imaju zato, što se ona temelji na razumu i na ludosti puka.
Pri tom, nikome ne pada kako je razum ograničena moć, kada je posrijedi spoznaja božanske moći! I još ovo: „Žudnja za moći, nema u biti korijen u snazi nego u slabosti. Zbog toga treba biti oprezan: „Svako, tko se uvuče moćnicima u stražnjicu, lako dođe na smetlište!“