Južnoafrički limun 'otrovne' kore koji je osvanuo na Konzumovim policama, poziv je na buđenje i zadnjim skepticima da osvijeste unos toksičnih stvari u organizam. S nešto drugim oblikom toksičnosti suočavaju se i Šibenčani, a nakon što je posljedicom obilnijih kiša u vodi pronađen udio visokih metala. Osim zabrinutosti za vlastito zdravlje, ova dva slučaja povezuju i nefunkcionalne službe kontrole i ispitivanja, koji prema riječima renomirane nutricionistkinje, imjaju samo jedan cilj – pogodovati velikim tvrtkama.
Iako je u šibenskoj vodi analizama utvrđena dozvoljena vrijednosti teških metala, ta voda nipošto nije čista, upozorava naša sugovornica i ističe kako je utvrđivanje referentnih, dozvoljenih, vrijednosti uvijek u nečijem interesu pa i, primjerice, proizvođača pesticida.
Tako na naše police stižu otrovni limuni s drugih kontinenata i od velikih proizvođača koji su se od tužbi ogradili s natpisom 'nije jestivo'. Međutim, nabavljanje voća i povrća s hrvatskog tržišta još je neozbiljnije i postoji vrlo malo saznanja kakvi se i u kojim količinima pesticidi koriste. Na pakiranjima voća u povrća u prodavaonicama Konzuma, tako u nekim slučajevima, nećemo pronaći deklaracije o partnerima odnosno podatke o podrijetlu namirnice.
Briga o profitu ili zdravlju?Tome u prilog idu i informacije koje smo dobili iz doline Neretve. Izuzev jabuka koje se čak 12 puta tretiraju pesticidima prije berbe, uzgajaju se breskve (tretiraju se najmanje 8 puta pesticidima), lubenice (najmanje 5 puta) te kupusnjače (3-4 puta). Još veći problem nastaje kada i nakon uporabe pesticida štetočine, poput puževa, napadaju plod. Često se događa da se određeno djelovanje pesticida ne poklapa s vremenom ubiranja ploda, pa će npr. salata, u čijem slučaju mora proći 30 dana nakon tretiranja pesticidima kako bi bila „sigurna“ za konzumiranje, često previše sazrijeti i neće biti upotrebljiva za jelo. Seljak mora donijeti odluku hoće li dopustiti da mu propadne ulog i do nekoliko desetaka tisuća kuna ili rješenje primijeniti u uporabi insekticida, koji ima i mnogo veće posljedice od korištenja pesticida.
U neretvanskoj mandarini analizom je utvrđeno da nema pesticida niti u tragovima zbog stručnog tretmana i prskanja u ranoj fazi. Što nije slučaj sa Španjolskim i Talijanskim mandarinama. Neretvanska mandarina proizvod je koji u Europi ima najveći postotak soka u plodu (preko 40%) u odnosu na Španjolsku i Talijansku (30 – 35%)., te je kvalitetnija od mandarina iz Tunisa, Egipta, Maroka… Brendiranje proizvoda donosi proizvodu veću cijenu na tržištu. Ipak, neretvanska mandarina gubi prednost u plasiranju europskom tržištu. Osim toga, proizvođači su zabrinuti zbog nove direktive prema kojoj se od sljedeće godine zabranjuje umor puževa. Neretvani tako svoj i ekološki brend, sukladno dosadašnjoj praksi, neće smjeti ručno čistiti od puževa i odlagati ih na mjesto gdje neće ugroziti nasade mandarina.
Postoji li uopće razlika između GMO hrane ili one 'izvorne' tretirane tvarima, koji ne samo ubijaju nutritivnu vrijednost proizvoda, već i stvaraju toksičnu prijetnju čovjekovom zdravlju?
Rješenje u edukaciji proizvođača i kupacaNaša sugovornica smatra kako su svi pesticidi loši te da nas prehrana posredstvom velikih tvrtki vodi u propast, a rješenje vidi u edukaciji proizvođača i i kupaca. Proizvođači bi trebali plasirati hranu bez otrova, ali isto tako potrebno trebala bi se povećati i potražnja kupaca i njihova spremnost da izdvoje kunu više. Ukoliko ostanu pasivni i ne povedu računa sami o sebi, kupci ostavljaju prostora da ih zavaravaju kontrole garantirajući da je proizvod u skladu s pravilima, međutim, možda je vrijeme da se zapitaju u čijem su ona interesu?
/Petra Rajković/