Uvozni lobiji progutali hrvatsku poljoprivredu: Tikvice nam dolaze iz Albanije, mrkva iz Turske, a grašak iz Moldavije

Prošle godine Hrvatska je uvezla hrane za preko tri milijarde dolara, a stručnjaci upozoravaju kako je to nagli skok u mandatu ministra poljoprivrede Tihomira Jakovina. Da ministru stručnost i nije jača strana svjedoče brojni djelatnici njegova resora, ali i poljoprivrednici koji ga nazivaju najgorim do sada.

Hrvatska poljoprivreda u sve je lošijem stanju, ali ministar po svemu sudeći za to ne mari previše. Uzrok ovog negativnog trenda kada je riječ o uvozu leži u neobrađenim zemljištima, neiskorištavanju sredstava iz Europskih fondova te propasti poljoprirednih gospodarstava.

Uvoz hrane, drže mnogi nastaje i zbog pogodovanja uvozničkim lobijima. A kako za sada stvari stoje Hrvati bi uskoro mogli jesti isključivo GM hranu i ostale po zdravlje rizične namirnice. Hrvatska vlast podupire sporazum koji to omogućava nazivajući ga nacionalnim interesom jer omogućuje plasman hrvatskih proizvoda na američka tržišta. Dvije godine nakon ulaska u EU rezultati u poljoprivredi daleko su od najavljivanog.

Da je tome tako svjedoče i podaci koji kazuju da je u zadnjih dvije godine izgubljeno 9 000 radnih mjesta u poljoprivredi. Najgore stanje je u mljekarstvu i stočarstvu jer Hrvatska danas proizvodi znatno manje proizdova iz tih grana nego li bilo koja druga članica EU. Uz to, uvozimo voće i povrće koje samo možemo proizvesti.  Kako raste uvoz svih poljoprivrednih proizvoda, tako jasno raste i uvoz mliječnih proizvoda. A parlalelno s time broj proizvođača mlijeka pao je ispod deset tisuća. S posljednjim podacima o proizvodnji mlijeka u javnost je istupio Državni zavod za statistiku. U odnosu na prosjek 2014. godine proizvodnja mlijeka za piće porasla je za petinu.

Za 21 posto, a ukupuna količina kravljeg mlijeka u ožujku 2015. u odnosu na ožujak 2014. manja je za 4,4 posto. Godinama nakon rata Hrvatska je bila izvoznikom šećera, a uvozile su se riba, meso, masline, krumpir i salata koje i sami možemo proizvoditi.

Danas pak uvozimo sve što se uvesti može. Od graška koji na naše tržište stiže iz Moldavije, do tikvica koje na police stižu iz Albanije. Mrkva koja se plasira na hrvatsko tržište dolazi iz Turske, a pomanjkanje domaćeg češnjaka nadoknađujemo onih kineskim. Grah koji se nekoć u Hrvatskoj proizvodio bio je dostatan za naše potrebe, ali danas se nudi onaj iz Perua i Urugvaja. Nadalje, tu su i rajčice iz Jordana te brojno drugo voće i povrće.

Sve u svemu, čini se da i u ovim poražavajućim statistikama i podacima leži odgovor na vječno pitanje zašto je Lijepa naša u gospodarskoj krizi. Ali ministra to i ne treba moriti jer vladajući su u petak slavili izlazak iz recesije. Gdje i kamo smo izašli možda najbolje svjedoči ponuda na tržištu na kojem hrvatski proizvodi gotovo da i ne postoje.