UZ VELIKOG ČOVEKA IDU VELIKE GREŠKE: Tajac nakon Bobanove priče

Bog mu je dao izniman, svjetski talent za nogomet, a roditelji genetiku, izuzetan odgoj i jak osjećaj za pravičnost. Kad se to spoji u jednoj osobi, onda nije nikakvo iznenađenje da je baš on postao moralna vertikala i kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, u svom vremenu vjerojatno najbolje nogometne vrste na svijetu.

Njegov napad na milicajca 13. svibnja 1990. tijekom nereda na utakmici Dinamo – Crvena zvezda napravio je od sportske ikone i domoljubnu ikonu. Taj događaj je toliko upečatljiv da ga mnogi Hrvati, jer mi smo nogometna nacija – europski brazilci, smatraju neslužbenim početkom Domovinskog rata.

To je, ukratko, veliki čovjek i sportaš Zvone Boban. Zato ne čudi da će intervju koji je dao u subotu Jutarnjem listu gotovo sigurno postati najvažniji ovogodišnji novinski razgovor neke javne osobe.

Ne samo zbog činjenice da Boban izbjegava takvu vrstu eksponiranosti i štiti svoju privatnost nego, prvenstveno, zbog iznesenih svjetonazorskih stavova koji su iznenadili mnoge. Ili gotovo sve, jer svojevrsni medijski tajac nakon objave ovog razgovora najbolje oslikava, ma nazovimo to, šok.

Treba uočiti dvije bitne stvari koje intervjuu daju dodatnu težinu. Prva je da je razgovor vodio Miljenko Jergović “najjače oružje Jutarnjeg lista“, a druga da se teško oteti dojmu (barem autoru ovog članka) da je cijelu stvar inicirao upravo Zvone Boban.

U svakom slučaju, treba mu skinuti kapu za intervju. Izrekao je svoj stav, neovisno što je svjestan kako će biti prihvaćen kod ljudi koji su do te subote smatrali kako s njim dijele svjetonazor. I to je odlika samo izuzetnih ljudi. Ovdje se prvenstveno misli na dvije političke izjave, “je li moguće voljeti Hrvatsku kroz milijun drugih ekspresija, a ne kroz suludi i inkriminirani Za dom spremni” i “glasat ću za Zorana Milanovića“.

E sad… ubacit ću ovdje radi pojašnjenja zaključka vlastiti stav, isprika na tome. Dakle, osobno smatram da je priča oko usklika Za dom spremni daleko kompleksnija od vezanja za ustaški pokret jer nitko ne može zanijekati činjenicu da se u oslobodilačkom Domovinskom ratu motiviralo i ginulo s ZDS u mislima, ako zbog ničega drugog ono zbog budnice Bojna Čavoglave.

Nadalje, upravo su ga nogometni navijači godinama bez sankcija koristili na stadionima pa olako nazvati taj poklič suludim odstupa od političke korektnosti.

Uz to izjava da će glasati za Zorana Milanovića je nespojiva s percepcijom kakvu su do sada Hrvati imali o njegovim političkim preferencijama.

Neovisno o navedenoj razlici u stavovima, to mi nimalo nije umanjilo važnost Zvone Bobana za hrvatsku povijest. Budemo li ljudima osporavali pravo na slobodno mišljenje, ma kako pogrešno bilo, to nas vodi tamo gdje se za života ne bih htio vratiti, u totalitarizam.

Vjerujte, ne mogu staviti ruku u vatru ni da su moji stavovi ispravni, možda ja griješim. Samo što uz malog čovjeka, poput mene, idu male greške. Dok “uz velikog čovjeka idu velike greške“, shvatio je davno nobelovac Thomas Mann.