Intenzivan „pritisak“ na okoliš u današnje vrijeme uzrokuje niz ekoloških problema.
Porast stanovništva i urbanizacija, razvitak niza gospodarskih djelatnosti, turizam i povećanje količine i vrsta otpada u priobalnim područjima, mehanizmi su koji pokreću ekološku katastrofu.
Školjkaši su morski pročišćivači i može ih se naći gotovo svugdje u priobalnom području.
Brojna obalna područja su pod direktnim utjecajem eutrofikacije, procesa koji se još naziva i „cvjetanje“ mora, a nastaje zbog ispusta kanalizacije, dospijevanja poljoprivrednih otpadnih tvari u more ili bilo kojom drugom antropogenom djelatnošću.
Eutrofikacija može biti kobna za cjelokupni morski svijet jer se tu radi o razvoju velikog broja bakterija koje prekomjerno koriste kisik iz vode i čine ga nedostatnim za ostale organizme.
Kao ribe i školjkaši imaju škrge pomoću kojih dišu pod vodom. Oni se hrane malim algama i životinjicama filtriranjem morske vode kroz organizam, što znači da sve čestice otpadnih tvari otklanjaju iz vode i akumuliraju ih u svome tijelu. No, njihova žrtva nije beskonačna. Iako su u mogućnosti otkloniti velike količine otpadnih čestica, ipak su i oni živa bića i kao takva imaju svoje granice. Prevelike koncentracije virusa, bakterija i ostalih patogena koji dospijevaju u morsku vodu mogu dovesti do bolesti školjkaša, baš kao i kod ljudi. Ljudski organizam je veći i brzo se oporavi, dok mali školjkaš nema tu opciju.
Školjkaš dnevno profiltrira i do 150 litara morske vode i upravo je u tome njegova važnost u ekosustavu jer pozitivno pridonosi kvaliteti morske vode. Na načinu života mnogi bi im pozavidjeli jer prije nego što počnu živjeti nepomično i na jednom mjestu traže područje gdje će imati najviše hrane za život i gdje su im uvjeti najpovoljniji. Mnogi će reći da je more veliko pa eto mogu birati gdje će živjeti, no čovjekov antropocentrični odnos prema okolišu ograničio je životni prostor školjkaša.
Previše otpada s kopna preopterećuje morski ekosustav i čini priobalna područja nepogodnima za život i razvoj školjkaša. Prevelike koncentracije nepovoljnih čestica postaju previše za organizam školjkaša i to područje postaje „mrtvo“.
Bez njih more više nije prozirno, nema lijepu plavkastu boju već poprima oku neugodne boje. Tu više ni ljudi ne žele boraviti jer nije atraktivno i zbog toga treba buditi ekološku svijest koja je kao dinamička kategorija određena stupnjem razvoja društva.
Mladen Višić