Nastavi li ministar zdravlja Siniša Varga nizati afere, do kraja mandata mogao bi prestići čak i Sanadera, koji se isprofilirao kao simbol za političku korupciju u Hrvata. Svojim resorom Varga vlada svega nekoliko mjeseci, ali u kratkom roku svladao je pravila hrvatske politike, zahvaljujući kojima će ostati zapamćen kao još jedan ministar afera, a ne djela. No, ne tiče se to Vargu previše sve dok je pod Milanovićevom zaštitom. Štiti li ga Milanović zbog pogodovanja supruzi Emila Tedeschija, ili stoga što je Vargina supruga obiteljski stomatolog premijerove obitelji teško je reći? No, poznavatelji zbivanja na političkoj sceni u Hrvata kazat će kako nekoga štitiš ako od toga nekoga imaš interesa. Tko će ga znati kakve je interese u svojem posljednjem posliću imao ministar Varga, ali po svemu sudeći interesa je itekako bilo. Naime, Varga je bez natječaja 12. siječnja ove godine dodijelio posao tvrtki Gras Savoye Croatia koje je u 20-postotnom vlasništvu Hrvoja Vojkovića, bivšeg šefa Croatia osiguranja. Da priča po hrvatskim navikama bude slučajna, od istog tog Vojkovića premijer Milanović kupio je stan.
Ipak, puno zanimljiviji poslići od onih s Milanovićem vezuju se uz Vojkovićevu karijeru. A poslići su toliko zanimljivi da bi se njima, ako smo pravna i demokratska država trebale pozabaviti nadležne institucije. Jer u suprotnom zapitati bi se trebalo štiti li država Vojkovića i iz kojeg razloga to čini? No, dok se javnost zabavlja ovom ozbiljnom aferom, u njegovoj biografiji pronaći se mogu znatno ozbiljnije afere kojima bi se institucije trebale i morale pozabaviti.
Tko je Hrvoje Vojković?
Kada se već u ministarstvu opravdavaju oko posla s Vojkovićem, izrazito je opravdano zaviriti u poslovnu putanju poduzetnika kojega kao i mnoge druge u Lijepoj našoj krasi pridjev kontroverzna. Podsjetimo, poslovnu putanju Hrvoja Vojkovića prvi je razotkrio naš tjednik 7Dnevno ne prežući pred udbaško partijskim kadrovima. Poduzetnik s povremenim uplivima u političke vode, svojedobno je prijateljevao, a potom i ratovao sa šefom HSLS-a Darinkom Kosorom, s kojim se natjecao za čelo te stranke. Ipak, valja u ovoj priči krenuti po redu, a kako malo što u Hrvatskoj može započeti bez povratka u prošlost, tako se i u slučaju Vojković valja vratiti u vrijeme raspada Jugoslavije. U trenutku kada se bivša mnogim Hrvatima omražena država raspadala Kosor je bio na ključnom mjestu u Partiji, obnašao je dužnost predsjednika omladine grada Zagreba. Spadao je time u kategoriju provjerenih mladih partijskih kadrova koji su kasnije trebali žariti i paliti po centralnim komitetima i partijskim ograncima, kako u Vladi tako i u drugim važnim državnim tijelima tadašnje države. Upravo je Kosor odabran kao ključan igrač Saveza socijalističke omladine Socijalističke RH. Tu poziciju ovaj omladinac više je nego dobro iskoristio. Po tadašnjem sistemu rada na čelno mjesto Omladine postavljani su oni koje su predložile društvene organizacije - poput OTV-a ili Radija 101.
Direktor Otvorene televizije u to doba bio je Vinko Grubišić, njegov najbolji prijatelj koji ga predlaže na to mjesto, a ostali predsjednici prihvaćaju tu ideju. U tom trenutku starta pljačka državne imovine. Kosor odmah poziva dvojicu prijatelja - Vojkovića i Mislava Stipića, s kojima dogovara posao. Na sjednici Omladine u srpnju 1990. godine Savez socijalističke omladine Hrvatske pod njihovom palicom mijenja ime u Parlament mladih, a Stipić podiže staru organizaciju Hrvatski sokol te počinje predsjedavati istom. Kroz dva dana gasi se Parlament mladih te spaja u Hrvatski sokol. Tim činom spajanja udruga, spaja i svu pozamašnu imovinu jer radilo se o 20-ak nekretnina koje su bila u vlasništvu Socijalističke omladine Hrvatske. Kosor im zahvaljujući vezama u Ministarstvu pravosuđa omogućava da se priča razriješi kroz dva dana. Zamjenik u Hrvatskom sokolu, Stipićevom voljom postaje Vojković. A na primjeru stanova u Gajevoj 45 vidljivo je kako je krađa državne imovine funkcionirala. Na tom broju ulice bila je registrirana tvrtka Grubišićeve supruge, tamo se nalazilo sjedište Hrvatskog sokola, ali i sjedište OTV-a sve u vlasništvu Vinka Grubišića.
Prljavi posao s prodajom nekretnina i krađom višemilijunskih iznosa pripada Vojkoviću, kojega je Mislav Stipić osobno opunomoćio za prodaju stana u Gajevoj tadašnjem Fondu grada Zagreba za vodoprivredu i promet. Ugovor je potpisao Jadranko Husarić, onaj isti direktor Hrvatskih voda koji je bio pod istragom USKOK-a. Na stanu u Gajevoj dižu 220 tisuća njemačkih maraka koje međusobno dijeli trojka Kosor, Stipić i Vojković. Kako je imovini Omladine pripadalo 20-ak nekretnina u samom središtu Zagreba procjenjuje se da su po sličnom principu izvukli višemilijunske iznose, rasprodajom nekoć državne imovine. Mada za ove operacije postoji opsežna dokumentacija, ali i dokaze o pronevjeri nikada nitko ozbiljno nije zagrebao po ovim naslagama mutnih poslova. Dakako, jasna je stvar da je u ove posliće po običaju prste uplela Udba, a da je tome tako svjedoči proteklih nekoliko mjeseci Josip Perković iz njemačke sudnice spominjući ime Mislava Stipića.
Pikanterije iz biografije
Hrvoje Vojković slovio je kao mladi lav HSLS-a, ako se o bilo kakvim snažnim životinjama u toj strančici na umoru može govoriti. Svoj status osigurao je vođenjem Ministarstva gospodarstva, ali i brojnim drugim pozicijama na koje se ugurao, da ne kažemo 'uguzio'. Bio je na čelu Fonda za privatizaciju, šefovao Croatia osiguranjem, a sve to vrlo ležerno jer oni koji ga poznaju kažu da se na poslu u uredu nije pojavljivao prije jedanaest sati. Sve funkcije koje je obnašao, obnašao je u maniri velikog američkog menadžera ili što bi se u narodu reklo u maniri malograđanina željnog velikih pozicija i slave. Obožava skupa odijela, trendovske torbe, restorane i barove, putovanja i mlade djevojke, a sve to priuštio si je šefujući državnom kompanijom - Croatia osiguranjem.
Tijekom 2008. godine te kroz cijelu 2009., dok je Vojković šefovao iz osiguranja je iscurilo 110 tisuća kuna koje su kakve li bahatosti izdvojene za cigare i cigarete, a taj račun uplaćen je tvrtki Camelot uvozniku cigara i duhanskih proizvoda. U pojedinim mjesecima toj je tvrtki isplaćivano po pet tisuća kuna za duhanske proizvode, a Vojković je tvrdio kako cigare nisu bile za njega. Samo za sebe putovao je u egzotične krajeve, penjao se na Himalaju, izmijenjivao manekenke i poznate dame kao na traci, hvalio se prijateljstvom sa Snoop Dogom. Kakav bi to luksuz bio bez luksuzne hrane i dakako pića, koje se vrtilo po stolovima Vojkovića i kompanjoma, ilitiga partnera. Vojković se nedavno vratio u osiguravateljske vode i to sa tvrtkom, s kojom danas posliće sklapa ministar Varga. Otkupninu za sve svoje grijehe mora da je potražio druženji se s indijskih duhovnim vođom Sai Babom, kojega je posjećivao dok je ovaj bio na samrti.
Drugarske mreže
Kao direktor agencije Rubikon surađivao je s Dejanom Košutićem unukom pokojnog predsjednika Tuđmana, a ova dvojka bavila se financijskim inženjeringom. Krajem 90-ih odvjetnički zanat pekao je u odvjetničkom uredu ovršitelja broj jedan u Hrvatga Marijana Hanžekovića. U političkoj karijeri svađao se sa Slavkom Linićem, a potporu mu je na ministarskoj poziciji davao Dražen Budiša, tada šef njegova HSLS-a. Ministarsku fotelju grijao je svega pet mjeseci. Surađivao je s Danijelom Žderićem u izdavačkoj kući Profil. Zbrinuo je u Croatia osiguranju supruga Đurđe Adlešić, ali i neke Sanaderu bliske ljude- loto djevojku Paolu Poljak te bivšeg tjelohranitelja Stipu Čačiju. Vojković je krsni kum Kosorovom prvom djetetu, a u žestokom obračunu preko medija šef HSLS-a nazivao ga je playboyem i 'materijalnim Budom'.