VATRENI CRV Predator iz mora čiji ubod može izazvati kratkotrajnu paralizu dijela tijela

Rasprostranjen je u Sredozemlju i Atlantiku. Dok u toplijim morima obitava na koraljim grebenima hraneći se koraljima, kod nas živi na raznim tipovima dna. Prehrana mu se sastoji od sitnih organizama ali je i strvinar. Vrlo često ga se može pronaći na mjestima za odbacivanje neželjenog ulova ribe. Manjak predatora i globalno zatopljene omogućuju širenje ove vrste Jadranom.  

Doseže maksimalnu duljinu od 35 centimetara iako su jedinke uglavnom do deset centimetara duljine.  Boja tijela, odnosno kolutića je sivkasto roza sa žutom linijom između svakog kolutića. Smeđe ili crvene škrge lako se uočavaju na bokovima tijela.

Upravo ispod tih škrga izbijaju hitinske čekinje koje ovoj životinji služe za obranu. Bijele su boje i najčešće spuštene prema dolje. U slučaju opasnosti, vatreni crv može čekinje podignuti i rašiti kako bi se postavio u obrambeni položaj. Čekinje su vrlo tanke i „opremljene“ s otrovom. Lako mogu prodrijeti u tkivo ljudi te puknuti pa se u kombinaciji s otrovom stvara jaka reakcija sa svrbežom i crvenilom. Kod pojedinaca se može pojaviti i kratkotrajna paraliza ozljeđenog dijela tijela. U slučaju kontakta sa životinjom, preporuča se ukloniti zaostale čekinje uz pomoć ljepljive vrpce, a potom isprati hladnom (morskom) vodom. Nakon čišćenja mjesta uboda, potrebno je držati alkoholni oblog i mazati antihistaminskim mastima. U slučaju težih simptoma izazvanih ubodom, potrebno je potražiti pomoć liječnika. 

Jure Jurinović, student Diplomskog studija „Marikultura“ Sveučilišta u Dubrovniku