Većina Brazilaca još uvijek doživljava hrvatsku nogometnu reprezentaciju jedino kao onaj tim sa čudnim dresom na šahovnicu, koji, šale se oni, sliči na stolnjak. Tradicionalan prezir prema malim zemljama dodatno učvršćuje osjećaj da će utakmica 12. lipnja biti prvi uspješan korak na putu ka šestoj svjetskoj tituli, onoj koja će ispraviti nacionalnu katastrofu iz 1950. godine, kada je Brazil pred 200.000 svojih navijača na legendarnoj Marakani neočekivano izgubio finale protiv hrabrih Urugvajaca.
Međutim, oni koji budno prate međunarodni nogomet znaju da prvi suparnici nisu nikakve budale. Najbolji hrvatski igrači su u Brazilu dobro poznati. Nacionalna prvenstva europskih država, pa i Liga prvaka i Europska liga su redovito emitirani na brazilskim televizijama. Mandžukićevi golovi i Modrićeve vještine oduševljavaju lokalne gledatelje.
Iako će ovogodišnja momčad teško ponoviti uspjeh one iz '98., dojam je da je ovo ipak dobra generacija hrvatskog nogometa. Pred Brazilcima je, dakle, težak posao.
"Hrvatska je ta reprezentacija koju moramo najprije pobijediti". Ovim riječima je Luiz Felipe Scolari, povodom objavljivanja spiska brazilskih igrača za Svjetsko prvenstvo, odgovorio na pitanje novinara o tome tko je najozbiljniji suparnik Brazila na početku natjecanja.
Iako ova izjava proizlazi od razmišljanja Scolarija da je svaka utakmica važna po sebi, izgleda da Hrvati zapravo predstavljaju najveću opasnost za Brazil u prvoj fazi. Dok su Vatreni smatrani vještom momčadi, za Meksiko i Kamerun se obično konstatira da su već iznenadili Brazilce u prošlosti (npr. na Olimpijskim igrama) i da se zato treba brinuti. Kvalitet sastava ove dvije reprezentacije, međutim, nije baš istican.
Meksiko, koji je tradicionalno uživao status jedine nogometne sile Sjeverne Amerike, doživio je teške trenutke u kvalifikacijama, kada je čak došlo do potpunog rasformiranja momčadi zbog sramnih rezultata. Los tricolores, dakle, još uvijek pokušavaju uspostaviti nov, konsolidiran tim. Kamerun je kod Brazilaca smatran najslabijom reprezentacijom: osim stare zvijezde Samuela Eto'oa, nema ničega što bi prijetilo Scolarijevim momcima.
Publicisti i sportski novinari u Brazilu najčešće ističu da je Hrvatska veoma dobar tim od središnje linije nadalje. Prema njima, Modrić, Rakitić i Kovačić su vješti, brzi igrači koji umiju precizno dodavati, a Mandžukić i Olić nemilosrdni napadači koji obično ne propuste dobre prilike. Vijest o suspenziji Mandžukića je primljena s olakšanjem u zemlji. Ova kombinacija, usprkos teškoćama koje će se vjerojatno pojaviti protiv moćnog Brazila, mogla bi uroditi plodom protiv slabijih, Meksika i Kameruna.
Tako bi se Hrvatska mogla plasirati u osminu finala i igrati najvjerojatnije protiv Španjolske ili Nizozemske, kada Brazilci očekuju da će doći kraj tropskoj avanturi Vatrenih.
Prisustvo dvojice Brazilaca na spisku Nike Kovača nije izazvalo puno pažnje. Razlog tomu je vjerojatno činjenica da mnogi Brazilci igraju i za druge reprezentacije. Ove godine, na primjer, Brazilci Romulo i Thiago Motta će možda igrati za Italiju, Diego Costa za Španjolsku, a Pepe za Portugal. Pored njih, brojni manje poznati sunarodnjaci Sammira i Dudua su nastupali i za Poljsku, Bugarsku, Tursku, Belgiju i bezbroj drugih zemalja. Priča hrvatskih Brazilaca ipak ostaje sasvim zanimljiva: oni će ispuniti san da igraju Svjetsko prvenstvo prvi put u životu u svojoj rodnoj zemlji, a protiv njezine same reprezentacije. U intervjuu za brazilsku televiziju Sportv u ožujku, Eduardo da Silva je pričao o svojem iskustvu: "Još nisam predstavio sebi kako bi bilo da sam zabio gol protiv Brazila. Ako se to zapravo dogodi, neću slaviti. Ostajem Brazilac, a navijat ću za Brazil. Međutim, živim u tuđini već 15 godina i sanjam o tome da igram Svjetsko prvenstvo. Hoću raditi ono što najviše volim, to jest, igrati nogomet, a vidjet ćemo što će se događati 12. lipnja. Neka bolja momčad pobijedi".
Radi bolje pripreme za natjecanje, Luiz Felipe Scolari je poslao jednog svog pomoćnika da prati prijateljske utakmice Hrvatske i da mu izvještava o vrlinama i manama Vatrenih. Po njegovoj želji, Brazilski nogometni savez je zakazao i prijateljsku utakmicu s reprezentacijom Srbije (6. lipnja) zbog sličnosti u stilu igranja koje Srbi navodno dijele sa svojim susjedima.
Nekoliko brazilskih listova, portala i televizija je napravilo reportaže o Hrvatskoj, a nekolicina njih čak ima svoje dopisnike u zemlji u ovo vrijeme pripreme pred Svjetsko prvenstvo. Pored nogometa, Brazilci često izvještavaju o kulturi, povijesti, politici i gospodarskim prilikama Hrvatske. Njih posebno zanimaju Domovinski rat i raspad Jugoslavije: priče o teškim danima rata, pokoljima i masakrima, te kako su one utjecale na živote običnih Hrvata (pa i nogometnih igrača) zvuče vrlo složeno, ponekad gotovo nevjerojatno. Iako je brazilska povijest puna krvavih epizoda, nedavna prošlost ove zemlje nije zabilježila nikakva tako brutalna i rasprostranjena krvoprolića, a zato su ona često spomenuta. Turističke atrakcije Hrvatske su druga tema koja privlači dosta pažnje. Tisućljetna povijest i ljepota dalmatinskog i istarskog primorja su često naglašene, a oduševljavaju ne samo novinare. Broj brazilskih turista u Hrvatskoj stalno raste: prema podacima Ministarstva turizma RH, godine 2011. bilo ih je 22.000, a godinu kasnije čak 31.000. Očekuje se i da će se ove brojke sve više povećavati.