Homogenizacija domoljubnih snaga jedan je od glavnih prioriteta Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Rijeka, koja se posljednjih mjeseci istaknula aktivnostima oko riječkog HNK, usmjerenim protiv intendanta sklonog provokaciji Olivera Frljića i gradonačelnika Vojka Obersnela (SDP).
Otkriva to u intervjuu za direktno.hr Mile Biondić, čelnik Udruge kojoj je cilj zaštititi dignitet Domovinskog rata i raditi na demontaži krivotvorina iz hrvatske povijesti.
Misija ovog 62-godišnjeg domoljuba i dragovoljca Domovinskog rata, rodom iz Vratnika kraj Senja, je zadati odlučujući udarac crvenoj vlasti u Rijeci. Izvršenje misije je započeo u srpnju 1990. kada je sa zgrade Općine Rijeka skinuo jugoslavensku zastavu i izvjesio hrvatski barjak. Od tada pa do kraja života, je kako kaže, odlučio boriti se za boljitak svoga naroda i države.
Od samih početaka demokratskih promjena bio je angažiran i aktivno uključen u obranu domovine, a jedno vrijeme bio je i predsjednik riječkog HDZ-a. Otac petero djece trudi se potomke odgajati u katoličkom duhu, s izrazitim nacionalnim i domoljubnim osjećanjima, kako su i njega odgajali roditelji. U intervjuu razotkriva mračne detalje propasti grada Rijeke i motive buđenja riječke desnice s krajnjim ciljem – slomom komunizma u tom gradu.
Posljednjih tjedana i mjeseci UHDDR Rijeka dosta je aktivna, prvenstveno u kritici djelovanja intendanta riječkog HNK Olivera Frljića. Stječe se dojam da se riječka desnica konačno probudila i to zahvaljujući utjecaju Udruge kojoj ste na čelu. Koji je cilj vašeg djelovanja?
Želja nam je da se u Gradu Rijeci promjeni autokratski način upravljanja koji više od dva desetljeća grad vodi u propast. Totalitarni obrisi takvog upravljanja gradom vidljivi su i u odluci da se za intendanta ovdašnjeg HNK Ivana pl. Zajca postavi Oliver Frljić, osoba koja nije zadovoljavala elementarne kriterije iz natječaja, koje su niz godina bile poštivane prilikom odabira intendanta. Gradska vlast ga je nametnula, u čemu je ključnu ulogu, kao i obično odigrao Vojko Obersnel, tipičnom metodom stranačke trgovine, isposlovavši dovoljan broj ruku u Gradskom vijeću. U spomenutom slučaju s 23 glasa, “za”, koji su 15.05. 2014. potvrdili svojim glasovanjem imenovanje Olivera Frljića intendantom HNK Ivana pl. Zajca. Uz vijećnike SDP-a, HNS-a, HSU-a, ARS-a, priključili su se i PGS, Akcija mladih, te Lista za Rijeku. Ti glasovi su uobičajeni način na koji V. Obersnel pokriva sve svoje upitne odluke, poput one i u slučaju “Energo”. Naime, “Energo” je poduzeće čiji je osnivač i vlasnik Grad Rijeka. Projekt izmjene vlasničke strukture obavijen je velom tajne. Nepoznato mi je zašto je “Energo” promijenio vlasničku strukturu i da li se sprema ili je to “probni balon”, za promjenu u komunalnim poduzećima “Čistoća” i “Rijeka promet”.
Cilj našeg djelovanja je poraz komunističke vlasti u Rijeci, na parlamentarnim izborima.
U kolovozu smo svjedočili skupovima u vašoj organizaciji, s respektabilnim odazivom građana, s obzirom na političku atmosferu u gradu koji se smatra utvrdom komunista. Kako su građani reagirali na vaše prosvjede i Marš, kakav ste dojam dobili na terenu?
Marš odgovorne slobode 1, 2 i 3 organizirali smo zbog nužnosti da se mlađim naraštajima prikaže prava slika Riječke rezolucije, koja se godinama prešućuje, a koja će ove godine navršiti 110 g. Želimo ukazati koliko je Riječka rezolucija, uz Zadarsku, bila pogubna za daljnji razvoj povijesnih događanja, koji su Hrvatsku na koncu odveli u jugoslavenske integracije, koje su trasirali Ljudevit Gaj i Josip Juraj Strossmayer. Na skupovima se okupio veliki broj građana koji su svjesni da su Gradu Rijeci nužne promjene. U Maršu sudjeluju ljudi najrazličitijih političkih i svjetonazorskih uvjerenja. Naši sugrađani kojima je dosta politizacije svega, pa čak i mjesta na kome se to nikada ne bi smjelo činiti, a u ovome je slučaju to HNK Ivana pl. Zajca.
Kakve aktivnosti planirate kao udruga poduzimati narednih tjedana i mjeseci?
Kao Udruga nastavit ćemo aktivnosti, u smislu provođenja naših programskih ciljeva. Kao što smo napomenuli, homogenizacija domoljubnih snaga jedan je od naših prioriteta. Do sada smo sinergijom djelovanja uspjeli postići vrhunske rezultate. Nakon mnogo godina istina o stanju u Rijeci počela se nezadrživo širiti domovinom. U tom smislu nastavit ćemo s našim djelovanjem nastojeći okupiti zajedničku široku platformu na kojoj bi mogli graditi naš primarni cilj, pad komunizma u Rijeci.
Gradonačelnik Obersnel optužuje vas da udrugu koristite za političke obračune i promicanje fašističke ideologije. Spornom smatra i vaš poziv na lustraciju. Svojim djelovanjem stali ste mu na žulj, posvetio vam je cijela priopćenja. Što vam sve zamjera, a što vi njemu?
Moje mišljenje je kako je gradonačelnik Obersnel i gradska vlast grad Rijeku odvela na rub bankrota, a veliki broj mojih sugrađana na Zavod za zapošljavanje. Činjenica je kako je proračun Grada Rijeke u manjku 30%. Taj minus se stalno povećava, a do sada, primjerice niti jedna rata za izgrađenu sportsku dvoranu Zamet i bazenskog kompleksa na Kantridi nisu se počeli otplaćivati. Poznato mi je da se za iste kredite plaća samo kamata. Loše stanje u gradu posljedica je nekompetentne i nesposobne gradske uprave na čelu s gradonačelnikom. Svojom agresivnom politikom, u gradu Rijeci povećali su tenzije. Tenzije su se počele javljati dovođenjem Momčila Bajage na novogodišnji koncert na riječkom Korzu. M. Bajaga je prema našim izvorima pjevao i poticao četnike pred “Oluju”. Također, spomenuti M. Bajaga nema u svom repertoaru niti jedne izvedbe za novogodišnju noć. Uz domaće sastave i grupe koje bi daleko bolje zabavile Riječane, poput legende čavala Duška Jeličića, grupu “Opatija” ili našega Josu Butorca, gradonačelnik se odlučio iz gradske blagajne platiti, prema našim izvorima informacija astronomskih 30 000 eura koje su otišle iz RH u Beograd.
Kako sam već spomenuo, prvi prosvjedi protiv gradske vlasti bili su organizirani zbog socijalnih razloga, odnosno neviđene pljačke koje provodi “Energo”, koji je napominjem u suvlasništvu stranca. Gradska vlast je mimo struke i odluke HER-e usvojila pravilnik kojim se našim sugrađanima i ljeti i zimi naplaćuju enormni iznosi paušala I grijanja, koji su rezultirali prosvjedima protiv gradske vlasti, prvi put poslije demokratskih promjena. U naravi se ništa nije promijenilo, jer se za poslane a neplaćene račune zaračunava zatezna kamata, koja će se najvjerojatnije naplatiti uz nove ovrhe gradonačelnika. Prosvjedi građana su pokazali kako su oni dobili hrabrost i da je sazrelo vrijeme za promjenu političke slike u Rijeci.
Morate znati da je Rijeka je na sadašnjem teritoriju 1991. godine imala 168.000 stanovnika, a 20 godina kasnije na popisu je bilo 128.735 stanovnika. Ta katastrofalna brojka od 40 000 stanovnika manje svjedoči da je Rijeka grad iz kojeg ljudi napuštaju i odlaze u potrazi za zaposlenjem i boljim životom. SDP se davno našao pred dilemom, razvijati grad Rijeku, te sebe izložiti objektivnom slabljenju političke moći, ili uništiti grad, te postajući gospodarima života u razvalinama koja su iza njih ostali, trajno zadržati vlast u svojim rukama. Jasno je što su odabrali. Uništenje grada znači osiguranu vlast. Žrtvovali su građane, zbog svoje političke moći, pritom se prikazujući kao najveći od svih lokalpatriota u Hrvatskoj. U Gradu Rijeci i Primorsko goranskoj županiji smatraju se bastionom SDP-a, mjestom gdje im izborni rezultati uvijek daju legitimitet, te se neprestano pokušavaju jače pozicionirati u vrhu SDP-a u Zagrebu, no redovito doživljavaju neuspjehe i bivaju marginalizirani od ostalih županijskih organizacija, koje ni po čemu nisu superiorne riječkom SDP-u, naprotiv u nijednom drugom dijelu Hrvatske ne postoji takva dominacija SDP-a, ali su ti kadrovi u stranačkoj hijerarhiji uvijek bolje pozicionirani od riječkih. Nastojanja riječkih SDP-ovaca međutim snažno određuje želja za osobnim probitkom unutar stranačke hijerarhije, bez ikakve ambicije da pri tom regija iz koje dolaze od toga ima bilo kakve koristi. Nikada za svoj grad nisu napravili ništa.
Kakvu prognozu dajete SDP-u na parlamentarnim izborima u 8. izbornoj jedinici? Mislite li da se kod građana osjeća želja za promjenom i da bi dio SDP-ovih birača mogao kazniti Kukuriku Vladu zbog nezadovoljavajućeg rezultata, glasovanjem za druge opcije, Josipovića, Linića, čak i HDZ? Spominju se, naime, neke analize, po kojima će SDP pasti u ovoj izbornoj jedinici...
Ukoliko se uspostavi sinergija svih domoljubnih snaga, za što smo otvoreni, možemo biti optimistični, mi smo svjesni koliko u tome možemo pomoći i spremni smo obaviti svoj dio posla. Ali svoj dio obveza i odgovornosti u koordinaciji s nama moraju preuzeti i ostale domoljubne snage. Nema drugog načina za put do onoga što svi želimo, a to je slom komunizma, u Rijeci. To je tema o kojoj će svakako još biti govora.
Koji su, po vašem mišljenju, najveći problemi današnjeg riječkog SDP-a i županijske organizacije? Tko su glavni krivci za te probleme, je li uzrok odlazak Slavka Linića ili nešto drugo?
SDP se uslijed niza pogrešnih poteza, doveo u situaciju da mu se i biračko tijelo i stranke njegovog bloka dijele, s tim da sam SDP članstvo masovno napušta.Time se nakon dugog godina otvara prilika za odlučujući udarac, koji se može zadati, ponavljam ponovno, samo koordiniranim djelovanjem svih snaga koje misle da su u ovom gradu potrebne promjene. A to je u ovom trenutku većina naših sugrađana.
Kako biste opisali današnje ekonomsko stanje u Rijeci i životni standard? Usporedite s boljim vremenima.
Treba uvijek imati na umu, da je u vremenu tranzicije Grad Rijeka, svojom odlukom o enormnim iznosima komunalne naknade, spram poduzeća koja su se nalazila u poslovnim problemima, došao do vlasništvima nad njihovim nekretninama. Iako je zakonodavac ostavio mogućnost da se iznos komunalne naknade značajno smanji za nekorištene nekretnine, Grad Rijeka je bezobzirno ispostavljao visoke račune za komunalni doprinos, a kada je postala vlasnik njihovih nekretnina, prepustila je potom poduzeća njihovoj sudbini, a to je bila propast. Danas te nekretnine zjape prazne. Od prijeratnih poduzeća u Rijeci nije ostalo gotovo ništa, a Grad Rijeka je u tome odigrao sramotnu ulogu. Trenutno stanje gospodarstva u Rijeci je katastrofalno. Od velikih poduzeća opstali su samo “JGL” i “3. Maj”. Sve je to posljedica posve promašene ekonomske politike koju gradska vlast provodi već više od dva desetljeća, započetim a nerealiziranim projektom “Barcelona sjevernog Jadrana” Bilo je za očekivati da će grad doživjeti ovu sudbinu jer je Bajka kako Rijeka može živjeti od tercijarnih djelatnosti. A takav pristup donio je Rijeci ekonomsku i demografsku katastrofu.
Značajnu ulogu u slabljenju gospodarstva odigrao je kolonijalni odnos riječkog SDP-a spram IDS-a. Sve ključne gospodarske potencijale u našemu gradu preuzeo je IDS.
Nakon što je Zagrebačka banka aktivirala založno pravo nad dionicama Novog lista, i preuzela ga od Roberta Ježića, isti nakon žučne rasprave između Slavka Linića i Ivana Jakovčića dolazi u ruke Alberta Fagianna. Vlasnik Glasa Istre postaje vlasnik Novog lista. Iako je poslovni potencijal te dvije izdavačke kuće sugerirao isključivo obrnutu kombinaciju, odnosno Novi list je trebao kupiti Glas Istre. Dakle u nekoliko godina IDS-ovski tajkun je obje novine odveo u stečaj, a njegov dug prema Zagrebačkoj banci trenutno iznosi 300 milijuna kuna.
Prilikom privatizacije brodogradilišta Vlada Zorana Milanovića odlučuje riječki “3. Maj” dati u ruke pulskom “Uljaniku”. Stanje u brodogradilištu “ 3 maj” koji je postao samo pogon “Uljanika” je vrlo loše. Istovremeno pulski Uljanik radi punom parom.
Istravino, nakon što je privatizirano 2001,g., a potom se prodao žestoki program proizvodnje i brand “Lero”, 05.01.2012. preselila je proizvodnju s Vežice većim dijelom u Istru. U tome je i Grad Rijeka imao specifičan interes, gradnju trgovačke i stambene zone, na lokaciji bivšeg poduzeća, pa je cijela priča prošla bez većeg odjeka u javnosti.
Dakle sve što je bilo zdravo, što je donosilo novac završilo je u Istri. O tome se u našem gradu nikada ne govori. Koliku su cijenu platili građani Rijeke, da bi SDP osigurao koaliciju s IDS-om? Riječki SDP po tko zna koji put, stranačke interese stavio je ispred naših sugrađana. Da li je uistinu, kako voli istaći Vojko Obersnel, borac za svoje sugrađane, baš onakav kako se voli predstavljati?
Jeste li i na kakav način kao Udruga svojim djelovanjem povezani s navijačkom skupinom Armada, HDZ-om, HSP-om AS, nekom drugom strankom, Predsjednicom Republike, riječkim intelektualcima? Na koja važnija imena i institucije koja računate u svojim akcijama, tko vam daje potporu i na kakav način?
Povezani smo s velikim brojem ljudi, od takozvanog “malog čovjeka”, preko intelektualaca, i akademika različitih društvenih skupina. Samo na taj način moguće je realizirati ciljeve našega programa. Predsjednica je u ovom početku mandata imala i ima vrlo određene planove za gospodarski razvoj našega kraja, kao i za ostale dijelove Hrvatske. Podsjećam da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s čelnicima triju hrvatskih lučkih uprava trebala 06.08. biti na svečanom otvaraju Sueskog kanala 2, novog pravca jednog od najprometnijih plovnih putova na svijetu. Nakon svih obavljenih priprema i izdanih egipatskih viza za jednodnevno putovanje, lučke uprave su jedna po jedna otkazale odlazak na taj povijesni događaj, neke uz nevjerojatno obrazloženje da su prezaposlene prihvatom kruzera. To nije bilo slučajno. Lučke uprave u nadležnosti su ministra Siniše Hajdaša Dončića. Dakle, radilo se o klasičnoj opstrukciji. Predsjednica će i ubuduće nastojati pomoći Rijeci, ali će to uvelike odrediti i sastav nove Vlade, kao i ponuđeni projekti upućeni s ovoga područja koje će nova Vlada morati prepoznati.