Kako nam je potvrdio dr. med. Miljenko Ljubić, voditelj Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko - neretvanske županije, vodene kozice u ovo doba godine nisu rijetkost.
„Možemo reći da se vodene kozice opet vraćaju. U prva tri mjeseca ove godine na području županije zabilježeno je 650 slučajeva, tijekom ljeta nije bilo oboljelih, no samo u listopadu pojavilo se 18 novih slučajeva, što je dokaz da se virus vodenih kozica vratio“, pojasnio je dr. Ljubić i dodao da većinom obolijevaju djeca. „Epidemiju smo imali prije četiri godine, tad je bio rekord - 935 oboljelih, od čega u Dubrovniku 580“, opisao je dr. Ljubić.
Trenutno ne postoji opasnost od epidemije na dubrovačkom području, no evo nekoliko savjeta za roditelje i sve one koji nisu preboljeli virus vodenih kozica.
Prevencija
"Virus se širi zrakom i iznimno je važno da oboljeli reduciraju kretanje dok im osip ne uđe u fazu krastenja. Također iznimno je važna dezinfekcija svih predmeta koje je osoba zaražena virusom vodenih kozica koristila. Svima koji nisu preboljeli kozice preporuča se cijpljenje, posebice ženskim osobama, jer je virus u odrasloj dobi opasan za trudnice i djecu“, upozorio je dr. Ljubić te još jednom istaknuo da je iznimno važno da zaraženi do kraja odleži, kako bi se smanjila mogućnost širenja virusa.
Obilježja vodenih kozica
Uzročnik
Uzročnik je virus Varicella-zoster (pripadnik skupine herpesvirusa), a do pojave bolesti dolazi u prvome kontaktu s virusom. U dječjoj dobi bolest je blagog oblika, karakterizirana povišenom temperaturom i pojavom osipa po koži.
Prvi kontakt neimune osobe s virusom Varicella-zoster manifestira se kliničkom slikom vodenih kozica. Uglavnom je samo čovjek osjetljiv na spomenuti virus. Virus se kod čovjeka u početnoj fazi bolesti nalazi na sluznici dišnih putova, da bi kasnije prešao u krvotok, a na kraju se može izolirati tek iz promjena na koži.
Način prenošenja bolesti
Izvor zaraze je bolesna osoba. Virus se nalazi na sluznici gornjih dišnih putova, tako da je prisutan u nosno-ždrijelnome sekretu inficirane osobe. Virus se prenosi kapljicama, ali može i bliskim kontaktom između dviju osoba pri govoru, kašljanju i kihanju, te rukama i predmetima (rjeđe, jer je virus slabo otporan u vanjskoj sredini) zagađenim nosno-ždrijelnim iscjetkom inficirane osobe ili sadržajem tekućine iz mjehurića, što znači da su vodene kozice visoko zarazne, s postotkom javljanja u najmanje 90% među osjetljivim i sero-negativnim osobama.
Inkubacija
Razdoblje inkubacije (vrijeme od prvoga kontakta s virusom do pojave prvih simptoma bolesti) iznosi 9-21 dan, a kod većine oboljelih ono traje između 13-17 dana. Nakon toga se javlja klinička bolest koja se može podijeliti u nekoliko faza.
Klinička slika bolesti i simptomi
Prva faza je početni (prodromalni) stadij bolesti koji je kod djece slabije razvijen, pa prođe gotovo nezapaženo. Kod odraslih je ta faza bolesti izraženija. U težoj varijanti početne faze varičele, javljaju se neki opći, nespecifični simptomi infektivnih bolesti, poput visoke temperature, boli u cijelom tijelu, mučnina, povraćanje, a ponekad čak i početni osip koji je sličan promjenama kod šarlaha. Ova faza bolesti traje 1-2 dana.
Druga faza je eruptivni stadij ili stadiji izbijanja osipa. Osip se javlja intenzivnije na trupu nego na udovima, ali ima ga i na licu, na vlasištu, na vratu, a zahvaća i sluznicu usta i ždrijela. Opasno je kada se promjene nalaze u grkljanu. Promjene na koži razvijaju se relativno brzo, mijenjajući svoj izgled u roku od nekoliko sati, od prištićavog osipa, preko mjehurića, u kraste. Promjene na koži u obliku mjehurića zadržavaju se nekoliko dana da bi na kraju prešle u kraste. Karakteristika kožnih promjena kod varičele je javljanje osipa u više mahova i to što ne izbija po nekom pravilnom redoslijedu. Stoga na koži zaražene osobe istovremeno mogu biti prisutni i mjehurići i isušene kraste. Pojavu osipa prati povišenje temperature i vrlo često svrbež kože. Kod varičele ne postoji prepoznatljiv uzorak kretanja temperature jer svako izbijanje novog osipa izaziva porast temperature.
Osip izbija tijekom 4-5 dana, najkasnije do tjedan dana od zaraze. Iza osipa ne ostaju ožiljci, osim u slučaju kada se razvije sekundarna bakterijska infekcija primarnih promjena.
Nakon faze izbijanja osipa nastupa treći stadij bolesti, tzv. stadij regresije. Ovaj stadij karakterizira nestajanje i slabljenje infektivnih simptoma te povlačenje osipa. Na površini tijela bit će prisutne zaostale promjene na koži koje su u fazi nestajanja i povlačenja.
Bolest traje obično 7-10 dana.
Kad je oboljela osoba najzaraznija
Osoba inficirana virusom Varicella-zoster najzaraznija je za svoju okolinu dva dana prije pojave simptoma bolesti, od pet do šest dana od izbijanja osipa, odnosno za vrijeme izbijanja vodenih mjehurića po koži, a to u pravilu nije duže od 10 dana.
Moguće komplikacije
Pojava komplikacija u dječjoj dobi jako je rijetka, za razliku od odraslih osoba s oštećenim imunološkim sustavom kod kojih su komplikacije česte. U dječjoj dobi najčešća je pojava sekundarnih bakterijskih infekcija mjehurića stafilokokom ili streptokokom uslijed češanja, naročito na licu, s posljedičnim ožiljnim promjenama na koži. Moguće komplikacije vodenih kozica su Reyeov sindrom (uslijed primjene acetilsalicilne kiseline u dječjoj dobi), upala pluća, upala srčanoga mišića i akutna upala zglobova. Najrjeđa, ali i najopasnija komplikacija je postinfektivni encefalitis s vrlo lošom prognozom i visokim postotkom smrtnosti.
Vodene kozice češće dovode do komplikacija u starijoj životnoj dobi, posebice varičelozna upala pluća, koja može biti smrtonosna.
Pojava vodenih kozica u ranoj trudnoći predstavlja rizik od urođenih srčanih mana djeteta. U kasnojoj trudnoći, najrizičniji je zadnji mjesec prije poroda i razdoblje neposredno nakon poroda.
Liječenje
Kao i kod većine virusnih bolesti, ni kod vodenih kozica ne postoji specifično liječenje koje bi bilo usmjereno na uzročnika. Stoga se terapija svodi na liječenje simptoma. To se uglavnom odnosi na sprječavanje sekundarnih infekcija varičeloznih promjena na koži. Mjere kojima se sprječava inficiranje promjena obuhvaćaju održavanje redovite higijene bolesnika (posebno ruku i noktiju), održavanje čiste posteljine, te sprječavanje bolesnika da češe kožu. Za ublažavanje svrbeža koriste se uglavnom magistralni pripravci, ali mogu se kod jačeg svrbeža propisivati i antihistaminici (peroralni). Za snižavanje temperature treba koristiti paracetamol (Plicet, Lupocet), a uporabu acetilsalicilne kiseline u dječjoj dobi izbjegavati, naročito za vrijeme virusnih infekcija.
Dio teksta je preuzet s portala Roda.hr
blizanci.forumn.org