VIŠE RADIT', MANJE TROŠIT' Mario Klečak: Magla uopće ne smeta guskama u letu

Što bi rekli skeptici, u genima nam je da srljamo k'o guske u magli. A ornitolozi tvrde da magla uopće ne smeta guskama u letu.

Piše: Mario Klečak/Glas Grada

IZBORI. Sama riječ govori da se tu ne'ko protiv nekoga bori, kako bi se za nešto izborio. Ili je to od glagola birati, što znači prepoznat' i odabrat' najbolje od ponuđenog obilja izvrsnosti. Teoretski. A sasvim uprošteno, to je zapravo raspisivanje natječaja za masovno zapošljavanje u državnoj službi, već zaposlenih, kojima se njihov pos'o ne sviđa ili je slabo plaćen. Tako su oni kandidati, izborne liste su im molbe sa životopisom, a narod se zabavlja ulogom poslodavca, koji odlučuje o tome, 'ko će dobit pos'o, a 'ko neće. A rezultat svega, kako nekima izgleda, k'o da ti je na kuću došla ovrha, koju si sam potpis'o. Ne bi lud, sam sebi potpis'o ovrhu.

Drugima se 'stisla' od crvenih sila zla, koje oni dobro prepoznaju, jer su nekad i sami s vragom tikve sadili. I onda je sve bilo gotovo. Pobjednici su opravdano slavili, a gubitnici su, na nemalo čuđenje milijunskog auditorija - isto slavili. Kažu, da samo pravi mazohisti znaju uživat' i kad' im je najteže.Takav je naš narod. Drži se sebe k'o pijan plota! Slavi svoje promašaje i poraze, pa skoro uživa u svojoj propasti. Oni letargični, kojima vješti TV reporteri na ulici podare pet sekundi slave, mudro izrecitiraju, kako nada umire posljednja. Misleć' pri tome, ako sve ide k vragu, penzije će im krešit' EU. E, ta nada, na španjolskom, recimo,znači- ništa. I baš nekoga briga za nadu, koja će ga nadživjet'.

Što smo lizali, lizali smo

Onda ovi reporteri fermaju nekoga, onako, sigurnijega u sebe, bolje obučenoga, što redovno plaća pretplatu i gleda Dnevnik na javnoj TV, gurnu mu mikrofon pod nos, pa on kaže: Izlazim na glasovanje, da se ne bi u naredne četiri godine žalio na one, koji su izabrani bez moga pristanka. Ako ne dam glas mojima, moj glas dobit' će - njihovi. To je jako važno.

To je baš toliko važno, koliko i polizat' ožicu, nakon što si promješ'o kafu. Nikad' o temu ne misliš, a vazda ližeš ožicu. Ako ti nije dosta kafe u kikari, nećeš se osladit' ni od lizanja ožice. Što smo lizali, lizali smo. Sad treba, prema najavama pobjednika, više radit' a manje trošit'.

U takvim složenim vremenima, mnogima je promaknula Godišnja skupština UHP-a, ili Udruženje Hrvatskih Prosjaka, a tema je bila daljnje ulaganje poradi povećanja učinkovitosti struke. Nakon što je Predsjednik udruge iznio kratak presjek gospodarske situacije u Hrvatskoj, brojni učesnici su predlagali nove načine puzanja po pločnicima i fingiranje bolesti, što izaziva povećane emocije i donacije sugrađana, euroskeptika, koji sad' hodaju ulicama, špazima punih solada, jer su od straha pokupili Eure po bankama.

Na kraju su se složili, da se mora ulagat' u povećanje kapaciteta šešira, jer se bez toga ne može opstat' na tržištu. Broj djelatnika je u stalnom porastu, pa se i broj klobuka mora povećat', jer budućnost ne obećava puno.

Ruđer se rodio samo jednom

Nisu to neki veliki soldi, što ih je Vlada Republike Hrvatske donirala susjednoj Bosni i Hercegovini. A naročito Hercegovini. Šesnaest milijuna kuna za sve projekte u kulturi od interesa za tamošnje Hrvate, a samo pedeset tisuća za obnovu rodne kuće Ruđera Boškovića, koji se rodio - u Gradu.Tako onih šesnaest milijuna zapravo nije nikakav problem. Trebalo bi i više, jer oni imaju na stotine finih projekata.

Ma, onih pedeset tisuća kuna u Orahovu Dolu, tu nešto nije kjaro. Je li Ruđer Dubrovčanin ili nije? Jer ako se je tamo rodio, onda se nije rodio 'amo. Ima dosta čeljadi, kojima se nije obnovila ni jedna rodna kuća, a njemu dvije. Doduše, nije to isto. On je bio svjetski znanstvenik, a 'ko smo mi. Zajedničko nam je samo to, da se je on, baš k'o i mi, rodio samo jedamput. I u jednoj kući. Pa sad neka ne'ko izabere u kojoj. Pa neka se obnovi sve do podnog grijanja, ako treba. Ovako smo zbunjeni.

Noćas sam sanj'o most. Bio je nekako umotan u izmaglicu, pa nisam oserv'o koji. Ali bio je to veliki most. Bio je masivan i visok, da su mu oblaci skrivali ovjesne stupove. Bio je to grandiozan i prestižan most. Prelazio sam ga cijelu noć. Pješke. K'o u onim ludim snovima. Druga strana obale, k'o da se nikad' neće pojavit'. I do jutra se nije pojavila, nego se činilo, k'o da se most gubi u daljini, koja je već bila zaogrnuta sumrakom. A meni je već svitalo. U snu. Onda se čuo prasak. Onaj dio mosta, u daljini izgubljen, puk'o je i s treskom pao u more.To me je probudilo. Meni bi taj most bio puno značio. Jer sam već bio krenuo preko njega. A na kraju mi je sličio onemu na Neretvi kod Jablanice, što ga je pokojni Yull Brynner  u slavnoj davnoj povijesti dig'o u zrak. Ili na onega u Mostaru, u nešto manje slavnoj i manje davnoj povijesti. Njega su digli domaći, hrvatski stručnjaci.

Rekli su mi poznavaoci simbolike snova, da je ova poruka jaka. Da je prijelaz mosta dosezanje novih obala, promjena na bolje i kraj problemima. Ali, gubljenje mosta u daljini, kažu simbol je melankolije i nekog gubitka. Rušenje mosta, još gore. Propadaju svi planovi.
Sutra dan, novi tumač snova. Gradonačelnik snove o mostu tumači k'o iluzije ili priču za malu djecu. K'o da su čitali isti Sanovnik.

Nisu ni zastave što su nekad bile...

Prvo je bila bandjera. Impresivne veličine, s jedne strane hrvatska, s druge holandska. Pa je došla nova, skroz hrvatska. I prije nego ju je vjetar uspio dvaput zavijorit'- nestala. Čudan neki vjetar. Pa je ne'ko opet objesio. Da čovjek posumnja u očinji vid. Nisu ni zastave više, što su nekad bile. A tamo joj je borati i mjesto, na Srđu, a ne na Stradunu. Kad' bi je tamo i stavili, Orlando bi puk'o k'o beškotin, a paralo bi, da je grad obranjen kala Cele.

Bilo je teško obuzdat' suze radosnice, dok  su nas primali u Europu. Konačno smo se popeli za stepenicu niže! Naša tehnička Premijerka i sin joj Lovre bili su tamo. I ona čuvena hrvatska penkala, potpisala je još jedan ugovor, s još jednom zajednicom u raspadu. Što bi rekli skeptici, u genima nam je da srljamo k'o guske u magli. A ornitolozi tvrde, da magla uopće ne smeta guskama u letu.