Vjekoslava Huljić: Nije istina da žene tretiram previše patrijarhalno, žena je kraljica

Usprkos svemu, javnosti je još razmjerno nepoznat spisateljski opus Vjekoslave Huljić. Medijski je najčešće percipirana kao autorica tekstova za megahitove svoga supruga Tončija. U intevjuu za novi broj Globusa otkrila je detalje o svom privatnom i poslovnom životu.

Postoji li to u vama neka Dr. Jekyll & Lady Hyde, mislim dok u najnovijoj prozi baš rušite mit muškosti, za hitove vas optužuju da ste ženomrzac?!

- U meni živi žena čiji je forte ženstvenost, žena koja je realizirana i osobno i u poslovnom smislu. Žena koja ima svoju slobodu u kojoj je itekako odgovorna, prema sebi i drugima. Koja drži svoj pravac u plovidbi života i ako već ne može birati more po kojem plovi, bira valove kojima će plovit. Činjenici da sam rođena kao žena pridodala sam osmijeh i iz toga sam izvukla svu snagu i sve najbolje. Krhkost i nježnost žene itekako mogu biti moćno oružje. Pritom sam odgajana da poštujem i cijenim čovjeka, jer empatija nam ne smije biti strana. Važno je što stanuje u čovjeku, bez obzira na spol – srce i duša i mozak. Duša je ona koja određuje je li čovjek plemić ili ne. Kad je riječ o ženi, žena je roditeljica čovječanstva. Nositeljica snage čak i kad je krhka. Ona je istinska čarobnica.

Ali, imputiraju vam da u svojim pjesmama žene tretirate isuviše patrijarhalno…

- Ne mislim uopće da je to tako.

Mora li patrijarhalnost sama po sebi imati negativan predznak?

- U stotinama pjesama koje sam napisala, stotinu je lica žene. Kao i u životu, uostalom. Žene se i prepoznaju u njima. Žena može biti zaljubljena, sretna, nesretna, ranjiva, nemoćna, bijesna, moćna… ali uvijek ima svoje dostojanstvo. I u mojim knjigama žena je upravo polazišni putnik. U “Genu anđela” su tri generacije žena čije se tajne prenose kroz prostor i vrijeme, a u posljednjem romanu za mlade “Moja baka ima dečka” žena je crtačica vilenjaka i hraniteljica obitelji nakon što je muž dobio otkaz.

Da, zbog socijalno nezavidne situacije dolazi do pada očeve muškosti, mita o ocu kao tradicionalnom hranitelju.

- Ja mislim da je i u mojim pjesmama i knjigama baš žena dominantni lik. Sad, svatko može uzeti par stihova i protumačiti ih ovako ili onako. To je nečija sloboda mišljenja. Pitanje je, je li to pjesnik htio reći.

Intervju u cijelosti pročitajte OVDJE.