Vlaho Bukovac stvarao je u Zagrebu, Pragu i Parizu, ostavivši iza sebe opus od oko tisuću radova. Zaslužan je za ozbiljan iskorak umjetničkog života u glavnom hrvatskom gradu te afirmaciju naše umjetnosti u svijetu.
Jedno od njegovih najpoznatijih djela Hrvatski narodni preporod iz 1898. nalazi se na svečanom zastoru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
A poznati monumentalni Gundulićev san iz 1894. djelo je klasičnog romantizma, s elementima impresionizma, što mu daje osobitu vrijednost.
Istaknuo se povijesnim motivima, portretima i pejzažima. Amaterski se počeo baviti slikarstvom u Sjedinjenim Američkim Državama. Zahvaljujući financijskoj pomoći biskupa Strossmayera, 1877. upisuje studij slikarstva na prestižnoj pariškoj školi École des Beaux-arts, a potom uz pomoć arhitekta Monniera 1880. u francuskoj prijestolnici otvara i vlastiti slikarski atelje.
Redovito posjećuje domovinu, gdje slika čuveni portret svoga mecene i članove kraljevske obitelji u Beogradu, a nastojanjem Franje Račkoga i Izidora Kršnjavoga, 1893. seli u Zagreb.
Aktivno se uključuje u hrvatski umjetnički život te pokreće mnogobrojne projekte i institucije. Zaslužan je za premještanje konstrukcije hrvatskoga paviljona iz Budimpešte, nakon "Milenijske izložbe" 1896. (današnji Umjetnički paviljon).
Nakon što dolazi u sukob s Kršnjavim, odlazi u rodni Cavtat i tamo otvara atelje, a kada je Kršnjavi spriječio otvaranje Umjetničke akademije, 1902. seli u Beč.
Godinu dana poslije imenovan je profesorom na Akademiji u Pragu, gdje ostaje do kraja života. Svoja djela je 1897., 1901. i 1903. izlagao na Bijenalu u Veneciji, a u razdoblju od 1878. do 1893. oduševljavao je publiku i na pariškom Salonu.
Smatran je vrhom ondašnjeg europskog i svjetskog slikarstva. Vlaho Bukovac preminuo je u Pragu, 1922. godine.
Izvor:
Moja Hrvatska