''Gospodine Vlahušiću, ja sam ovih dana od Vas primio jedno pismo adresirano na mene osobno i u njemu mi se obraćate kao svome pacijentu, pa Vas molim da ovo smatrate mojim odgovorom na to pismo. Kao prvo ja nisam Vaš pacijenat. Bio sam samo jedanput u Vašoj ambulanti i to samo da pogledate nalaze hormona štitne žlijezde i date mišljenje u vezi možebitne korekcije doze lijeka koji se za to koristi. Taj susret je trajao manje od deset minuta. Toliko o našem odnosu liječnik - pacijent.
Ja sada Vas pitam doktore Vlahušić, odakle Vam pravo da moje osobne podatke (adresa) uzimate iz ambulantne kartoteke i šaljete mi jedno pismo koje sa mojom bolešću nema nikakve veze. A ako i sa kakvom bolešću ima veze, ta se bolest tiče Vas, a ne mene gospodine Vlahušić.
Gospodine Vlahušiću, mislim da ste kao liječnik svjesni kakvi se sve suptilni odnosi povezanosti i ovisnosti, pa i podložnosti razvijaju kod pacijenata koji dulje i teže boluju i kakvim oni očima gledaju svog liječnika.
Koristiti tu njihovu ranjivost i specifičnu percepciju liječnika, kao sredstvo za dobivanje njihovih glasova na izborima je krajnje nemoralno (a mislim da bi trebalo biti i kažnjivo).
VI ste gospodine Vlahušiću mimo svake liječničke etike zloupotrijebili svoj položaj liječnika i na mnogo adresa ljudi koji imaju problema sa zdravljem poslali svoj izborni promidžbeni materijal u vidu jednog kvazi personaliziranog pisma. Meni osobno, sadržaj pisma i Vaša drskost se toliko smučila i iznervirala da sam kontaktirao Gong. Oni su me zamolili da im to proslijedim mailom, te sam pošao skenirati Vaše pismo.
I što sam više razmišljao o svemu tome, sve više i više sam se osjećao snervan, pa sam uskoro dobio fibrilaciju atrija (perzistentni tip, ja sam srčani bolesnk). Slijedio je žuran odlazak kod kardiologa u pokušaju da se napravi medikamentozna kardioverzija, to jest. da se uspostavi normalni sinus ritam.
Eto, samo toliko o tome koliko Vi služite dobrobiti pacijenata svojim javnim angažmanom.
I nemojte u svima nama gledati svoje pacijente, to Vam se može vratiti kao bumerang. Ima jedna profesija, Vama znana, koja bi i u Vama lako mogla prepoznati svog potencijalnog pacijenta.
Gospodine Vlahušiću, ovo je napisano Vama kao liječniku. Na žalost moje trenutno zdravstveno stanje mi ne dozvoljava da nastavim dalje, moram se odmarati.
Do tada izrazito bih cijenio kada biste bar Grad prestali tretirati kao neku vrstu "pacijenta" kome su potrebne Vaše iscjeliteljske urbanističke vizije.''