- Moj poslovni partner Milan Carić i ja kupili smo nekretnine bivše zagrebačke tvornice "Nada Dimić", bolje reći bivše ruševine. Namjeravamo tu građevinu preurediti u poslovni centar i onda rentati prostore. U sklopu toga planiramo otvoriti pravi irski pub i dobar dalmatinski restoran. Ne namjeravamo je rušiti, nego adaptirati, iako to više košta. Ali, i inače sam protivnik prakse da se stara zagrebačka jezgra ruši i na njenim temeljima gradi nešto novo, tako da ni tu neće biti iznimke, hvalio se odvjetnik Anto Nobilo u jednom intervjuu početkom 2003. godine.
Dvije godine kasnije partneri su prodali "Nadu Dimić" u istom stanju u kojemu su je preuzeli splitskom tajkunu i budućem gradonačelniku Željku Kerumu za 8,5 milijuna eura. U dvije godine, samo na tom poslu, Nobilo je zaradio milijune kuna i to "samo" zahvaljujući činjenici da je nekretnini ishodovao gradsku dozvolu za dogradnju koju, naravno, nije imala.
To je samo jedan dio priče o odvjetniku Anti Nobilu. I to onaj poduzetni(čki). I u njegovom slučaju također vrijedi ona poznata američka izreka - "Samo ne pitaj kako je zaradio prvi milijun."
Općenito, Nobilo danas vrijedi za jednog od najbogatijih Hrvata. A do uspostave hrvatske države, tvrde njegovi kolege, hodao je u zgužvanim varteksovim odijelima jer mu plaća javnog tužitelja u komunizmu nije pružala mogućnosti kakve je dobio u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Veza s Boljkovcem
Jedan od manje poznatih detalja iz biografije 63-godišnjeg Ante Nobila, a koji danas mnogo toga objašnjava, je i onaj o njegovom ocu Ivanu koji je kao djelatnik Udbe službovao u Splitu, Osijeku i Karlovcu gdje je Ante proveo mladost. Otac mu je jedno vrijeme bio pomoćnik Josipu Boljkovcu. Sam Nobilo je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća počeo prvo raditi kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu, a onda je četiri godine bio tužitelj u Donjoj Stubici. Po povratku u Zagreb, 1986. iznenađujuće postaje tužitelj u procesu protiv Andrije Artukovića. Godine 1989. prekršajno je prijavio Franju Tuđmana zbog njegova javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika, a svoj je potez opravdavao tada važećim zakonskim propisima SFRJ.
Međutim, Jugoslaviju je, kao i mnogi njemu slični, brzo zaboravio, zamijenivši zvijezdu šahovnicom. Bio je, naime, tužitelj u postupku protiv Željka Ražnatovića Arkana 1991. kao i u postupku protiv Gorana Hadžića za „krvavi Uskrs“. Radio je i na predmetu protiv "grupe Labrador" - agenata KOS-a koji su bili u strukturi hrvatske vlasti. Vladimir Šeks ga je optužio da je bio u skupini tužitelja, sudaca i policajaca koji su 1990. godine imali zadaću po nalogu Saveza komunista Hrvatske uhititi vrh HDZ-a i Tuđmana, što je Nobilo žestoko osporavao.
U tadašnjem tužiteljstvu, a današnjem državnom odvjetništvu ostao do kraja 1992. godine kada otvara odvjetnički ured u prostoru tvrtke Vjekoslava Šafranića, tada vlasnika zaštitarske tvrtke, s kojim ga je povezala sklonost ka borilačkim sportovima.
Budući da je branio nake od najpoznatijih ljudi iz tadašnjeg vremena, brzo se uspinjao na ljestvici nove "hrvatske kreme". Branio je Željka Meseca, čovjeka koji je izmislio financijski inženjering koji je ljudima početkom devedesetih oteo milijune, zatim Enu Begović u postupku u kojem joj je sudilo zbog pogibiju motociklista čiji ju smrt skrivila na Jarunu. Ipak, najvažniji klijenti u njegovoj karijeri bili su mu Miroslav Kutle (pretvorbeni kriminal) i Nikica Jelavić u postupku protiv tzv. zločinačke organizacije.
Blaškić mu je donio slavu, a Nada Dimić bogatstvo!
Zvjezdane trenutke doživio je braneći generala Tihomira Blaškića u Hagu. Haaški sud je protiv Nobila bio pokrenuo istragu zbog davanja povjerljivih dokumenata medijima te zbog odavanja imena zaštićenog svjedoka u slučaju Blaškić, ali činjenica da je Blaškić u žalbenom postupku ipak oslobođen sve je to bacilo u drugi plan. Nakon toga postao je miljenik medija jer je bio veliki kritičar Tuđmanovog vremena u kojem je i sam stekao slavu.
Među Nobilovim klijentima bili su i Hrvoje Petrač, bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, poznata bankarica fra Šime Nimca, Drago Maček, kojeg je zastupao u aferi Brodosplit da bi na koncu bio branitelj i tatinom poznaniku Joži Boljkovcu i na koncu Josipu Perkoviću.
Vjerojatno ni sam ne zna kada je krenula njegova ljubav prema nekretninama. Možda u trenutku kada je zajedno s bivšom suprugom Jadrankom kupio robnu kuću Šavrić u Čakovcu? Ili kada je na poslu s Nadom Dimić preko noći zaradio milijune?
U politici mu baš i nije išlo. Jedno vrijeme je figurirao kao HNS-ov kandidat za ministra pravosuđa, ali ga je Vesna Pusić prekrižila kada se pročulo da je tukao suprugu Jadranku. Iako je ona u jednom tjedniku ispričala sve o nasilnosti Ante Nobila prema članovima obitelji, postupak protiv njega je ipak obustavljen.
Osim pravom i biznisom, Nobilo se u prošlosti aktivno bavio sportom i to taekwondoom koji je počeo trenirati još 1968. Nastupao je za jugoslavensku reprezentaciju od 1973. do 1981. Deset puta je bio prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji, a na 1. Svjetskom ITF prvenstvu u Montrealu 1974. godine osvojio je srebrnu medalju. Bio je čak i selektor, ali i trener reprezentacije Jugoslavije od 1978. do 1990. godine. S obzirom na njegovu narav, nije loše podsjetiti da je Nobilo nositelj crnog pojasa.
Danas ima raskošni ured u Amruševoj u kojoj je i sjedište tvrtke Krešimir koja se bavi nekretninama. Oni koji ga poznaju kažu da je u odličnim odnosima s Ninom Pavićem čiji je medijski koncern od njega stvorio estradnog odvjetnika, a gaji dobre odnose i s mnogim drugim utjecajnim ljudima kako u Zagrebu tako i u državi. Samo što te svoje susrete i kontakte vješto skriva.
Svojevremeno je njegova bivša supruga tvrdila da je znao kući donijeti pun kovčeg novca. "Bio je to novac koji je mi je ostavio na čuvanje" tvrdila je. Biznis s nekretninama mu se toliko svidio, govorila je, da je čak razmišljao napustiti krivično pravo i baviti se samo biznisom.
No to se, kako vidimo, nije dogodilo, jer Nobilo je sve samo ne lud. On zna da mu pozicija moćnog odvjetnika ujedno osigurava i dobar posao s nekretninama, ali mu pruža i zaštitu od "suvišnih pitanja" poreznika i hrvatskih organa gonjenja koji nikada do sada u njegovom vrtoglavom bogaćenju nisu pronašli ništa sumnjivo. /I.B./