Hrvatska javnost proteklih se tjedana nagledala niza pravno-političkih zavrzlama vezanih uz slučaj Josipa Perkovića i njegova izručenja Njemačkoj. Nakon što je Županijski sud u Zagrebu na čelu sa sucem Ivanom Turudićem odlučio da se Perković mora izručiti, uslijedio je šok. Naime, ono što je javnost ostavilo u čudu DORH-ova je žalba na odluku spomenutog suda o izručenju Perkovića. Niz pravnih stručnjaka situaciju je proglasio potonućem hrvatskog pravosuđa jer u ovom slučaju Odvjetništvo koje se postavilo kao zaštitnik hrvatskih zakona, zapravo je trebalo zastupati Njemačku. Niz pravnih manevara priredio je javnosti i odvjetnik Anto Nobilo, ali Vijeće vrhovnog suda potvrdilo je Turudićevu odluku - Josip Perković mora u Njemačku. Premda se čini da niti sada situacija nije konačna jer odvjetnik u rukama drži još jednog asa - pripremljenu ustavnu tužbu koja privremeno može odogoditi Perkovićevo izručenje.
Slučaj se, dakle, bliži kraju, a bivši predsjednik Ustavnog suda, Vice Vukojević, tvrdi da su ovom odlukom trojica sudaca Vrhovnog suda spasila obraz hrvatskog pravosuđa. No, naš sugovornik s likom i djelom Josipa Perkovića dobro je upoznat. Tako nam je kazao da ga je pokojni predsjednik Tuđman smijenio uoči prikazivanja filma o Bruni Bušiću. "Tuđman ga je smijenio jer su mu dostavljeni podatci o Perkovićevim radnjama koje su bile za osudu. Osobno sam mu odnio dokumente da je Perković išao na ubojstvo Bilandžića. Tuđman je Perkovića zatekao u sustavu, on je bio podsekratar, a ministar je postao Boljkovac. On je zadržao Perkovića. Predsjednik Vlade prvo je bio Mesić, a on nije mogao napraviti ništa za tih 50 dana već je u to doba glavni bio Josip Manolić. Ja sam u policiju ušao početkom 1991. godine, a Perković je već bio premješten u Ministarstvo obrane, bio je pomoćnik obrane", prisjeća se Vukojević.
Osvrnuo se Vukojević i na Perkovićeve tvrdnje da su KOS i jugoslavenska tajna služba na njega pokušali atentat. "Ako je to tako, ako je bilo atentata, onda je pokušan i na mene i na njega. On ne kaže tko je i zašto stopirao njegov plan, netko iz Beograda je to činio. Perković ne govori ništa o svojim kontaktima s uhićenim Arkanom u zatvoru, a i ja sam dva puta davao iskaz njemačkom sudu", nastavlja naš sugovornik.
Nadalje, dodaje da je Perkovićeva obrana kako je bio niže rangiran i da je netko drugi izvršio likvidaciju Stjepana Đurekovića besmislena. On je bio četvrti po rangu, a prvi je po rangu bio Đuro Pešud. "Nije važno tko je ispalio metak i zabijao nož, važno je tko je izdavao zapovijed i bio organizator. Zapovijedala je Partija, a Udba nikoga nije ubijala bez naloga i odobrenja Partije koja je upravljala državom. Jugoslavija je bila teroristička država. Perković će se braniti Nobilovom taktikom da nije on kriv, optužit će nekoga drugoga. Ako bude sklapao dogovor s Nijemcima, jasno je da će dati druge podatke, a ako ne bude surađivao, onda će doživotno ostati u zatvoru jer se u Njemačkoj za ovo djelo kažnjava doživotnim zatvorom", tumači Vukojević. Nadalje, dodaje kako je Perković snimao Tuđmana. Prisluškivali su mu ne samo telefon, već su mu u kuću ugradili mikrofone, a sve po nalogu Josipa Perkovića.
Objasnio nam je Vukojević i razloge zbog kojih se Perković i danas žustro štiti od izručenja Njemačkoj. "Po mom sudu, SDP štiti svoje interese, a zašto ga se točno štiti, treba upitati njih, ali pokazat će se da su zločinačka organizacija jer odrekli su se sotone, ali ne i njegovih djela. Partija je vladala u terorističkoj Jugoslaviji i počinila niz zločina. To bi značilo državni udar, ali dođe vrijeme, prođe rok, eto vraga, skok na skok. Vrag je ipak došao po svoje", zaključuje Vukojević.