Teško je pogoditi koje su namjere bile Josipa Šimunića kada je nakon pobjede protiv Islanda, sretan zbog plasmana Hrvatske na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, uzviknuo nekoliko puta 'Za dom', međutim, nekoliko je stvari potpuno sigurno.
Proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac znao je što ga čeka, nema sumnje da mu je bilo jasno da je za njega Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu završeno i prije nego što je i počelo, Šimunić nema 23 godine, nego 12 godina više, iako nije odgojen u komunističkoj Jugoslaviji bilo mu je jasno da i dalje poput dogme jugoslavenska istina vrijedi poput jedine istine. Naravno, Šimuniću niti jednog trenutka nije palo napamet revidirati karakter ustaškog logora Jasenovac, niti je to moguće, ne vjerujemo da je ustaštvo bio motiv kojim se rukovodio Josip Šimunić, koji s Drugim svjetskim ratom, kao mlad čovjek i vrhunski sportaš, nema nikakve veze. Zloupotrebljavati Šimunića u političke i 'povijesne' svrhe upravo je ono što Šimuniću najmanje treba, naime, neprijatelji Josipa Šimunića svoju optužbu protiv Šimunića, a pred FIFA-inom inkvizicijom, temeljili su na Šimunićevoj 'ustašoidnosti', ustašoidnosti hrvatskog naroda, što je, naravno, van svake pameti.
U Hrvatskoj se pojavilo 'Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac', oni pokušavaju dokazati da je Jasenovac kao koncentracijski logor postojao i poslije pada ustaškog režima, dakle, u prvim godinama komunističke strahovlade, što je, dakako, činjenica o kojoj se, nažalost, malo govori. U tom kontekstu postojanje ovakvog 'Društva' treba pozdraviti, Hrvatska zaslužuje istinu o svim zločinima, svih režima koji su harali hrvatskim prostorima do 1990. godine, međutim, tvrdnje da je Jasenovac bio logor u kojem su se ljudi obrazovali, koji je imao organiziranu školu za 15-godišnjake, tvrditi da je to bio logor iz kojeg su mnogi izašli kao izučeni šegrti, potpuno je promašeno, naime, sve da je to i istina, to ne može promijeniti karakter tog logora smrti, koji je bio logor po uzoru na nacističke logore koji su se diljem Europe otvarali tijekom nacističkog terora.
Nacistički režim, kako u Njemačkoj, tako i u ostatku okupirane Europe, pa onda i u Hrvatskoj, donio je sa sobom spaljenu zemlju, hrvatski domoljubi, naravno, to moraju biti u stanju priznati. I shvatiti kako tadašnji običan hrvatski vojnik, ustaša ili domobran, nije isto što i Ante Pavelić, vojska je išla stvarati svoju državu, svoju domovinu, no zločinci su činili zločine.
Međutim, to nije glavni problem Hrvatske, glavni problem Hrvatske je zapravo komunistička istina, odnosno, krivotvorina, pokušaj da se komunizam predstavi Hrvatskoj kao brana fašizmu, što je notorna neistina.
Sve do operacije Barbarosa i napada na Sovjetski Savez nacističke Njemačke komunisti diljem Europe uglavnom su mirovali ili su podržavali zajedničku agresiju SSSR i Hitlerove Njemačke na Poljsku i zajedničko komunističko-nacističko komadanje Europe.
Međutim, kakve to veze ima s Josipom Šimunićm, hrvatskim nogometnim reprezentativcem koji nikada nogomet nije igrao ni za NDH, ni za Jugoslaviju?
Temelj moderne Republike Hrvatske je antifašistički Domovinski rat, većina građana to, dakako, zna, međutim, oni, uglavnom lijevi fašisti, kojima to nije jasno imaju svoje razloge, no, ti razlozi su financijske naravi, kao i kod većine parazita. Ustaško-komunističke ideologije s modrenom, Tuđmanovom, Hrvatskom nemaju nikakve veze, koliko god neki tvrdili drugačije.