VRIJEME JE ZA 'PANTARUL' - Novi restoran u Dubrovniku u kojem ćete se osjećati 'kao doma' /FOTOGALERIJA/

Restoran ‘Pantarul’ pokrenula je mlada ekipa, školski primjer kako upornošću, znanjem i predanošću snovi postaju realnost.  Odlično raditi svoj posao znači voljeti ono što radiš. I to je glavni recept  uspjeha te razlog zašto je u kratkom roku ‘Pantarul’ prepoznat kao mjesto vrhunske kvalitete u koje ćete stalno navraćati.


Milan Vasić, Ana-Marija Bujić i Đuro Šiljug

Kako je cijela priča krenula ispričala nam je jedna od troje suvlasnika, Ana-Marija Bujić, koja paralelno radi nekoliko poslova.

Zvuči nevjerojatno? Itekako je vjerojatno i moguće. U ugodnom ambijentu ‘Pantarula’, s Ana-Marijom smo razgovarali o njenoj knjizi recepata koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana, o popularnom blogu, online školi stranih jezika koju je otvorila s kolegama u Zagrebu, a ponajviše o restoranu.

Sama priznaje da se ideja dugo vremena krčkala, a na pitanje je li ju bilo strah krenuti u nešto novo kaže:

-Ne. Imam podršku sa svih strana i partnere koji jako puno znaju o tom poslu. Da sam išla sama, umirala bih od straha, ali čim je ekipa tu, odmah je lakše. Ali naglašavam, bez timskog rada ništa ne bi išlo - kako restoran, tako ni škola stranih jezika. Kad svatko radi svoj dio posla, sve ide kako treba.


Sva jela su domaća

‘Pantarul’ skupa s Ana-Marijom vode suvlasnici Milan Vasić i Đuro Šiljug, a u kuhinji glavnu riječ vodi chef Zoran Ožegović.  Ukratko, ekipa koja je dobro istrenirana i ima iskustva u ugostiteljstvu.

- S jedne strane tu su Milan Vasić i Đuro Šiljug  koji su dugo godina radili u poznatim dubrovačkim  restoranima. Prema tome, već su uhvatili dosta toga što se tiče ugostiteljskog posla.  S druge strane ja pokrivam marketing, komunikaciju s poslovnim partnerima, fotografiju i ostale popratne stvari. Imamo i ekipu u kuhinji koja stvarno odlično radi svoj posao. Tako da smo se odlično poklopili, ističe.

Rekla si da se ideja dugo vremena krčkala u glavi. Kako je sve krenulo i koja vam je osnovna nit vodilja?

Milan i ja smo dugo razmišljali što bi mogli otvoriti. Zaključili smo da  Dubrovniku fali nešto novo i malo drugačije. Htjeli smo domaćim ljudima ponuditi nešto što do sada nisu imali. Istina, ima puno dobrih restorana i bogate ponude u gradu, ali ustvari mi smo htjeli donijeti nešto drugačije i, po svemu sudeći, ljudima se to zasad sviđa.

Neki osnovni moto nama je ‘kao doma’. Kad uđete unutra, htjeli bismo da se osjećate stvarno ugodno. Nekad ljudi imaju predrasude prema restoranima, u smislu ‘trebate se urediti’. Mi hoćemo ponuditi ono fino vama, ali od vas ne zahtijevamo neki striktni dress code. Možete se osjećati opušteno, a s druge strane ono što dobijete na pjat da bude na vrhunskoj razini.


Svaki dio restorana priča je za sebe, a opet u svakom ćete se osjećati 'kao doma'

‘Pantarul’ je prvenstveno namijenjen domaćim ljudima?

Domaći gosti su nam broj jedan, ali i stranci su brzo čuli za nas. Dobro reagiraju i jedni i drugi. Mada s obzirom na lokaciju, a i na to kako ima puno više toga za strance, a manje za domaće, onda smo baš htjeli ponuditi domaćima nešto za njih – mjesto gdje će izaći i gdje će sresti nekog poznatog i pritom ne potrošiti cijelu mjesečnu plaću.

Konceptualno je podijeljen na tri dijela. Svaki dio priča je za sebe.

Kad uđete, dio s desne strane zovemo lounge, mada taj pojam implicira neku vrstu kafića, što Pantarul nije. U biti je više kao dnevni boravak. Tu možete doći prigristi nešto sitno i na brzinu, primjerice kolač ili  tapase uz čašu vina koja sva poslužujemo na čaše.

Ovaj glavni dio kad uđete s lijeve strane je klasična dining zona. Tu se nude ručkovi i večere, a ako imate neko okupljanje imamo  treći dio, tzv. bunar za malo intimniju atmosferu gdje se grupica koja ima neko prigodno slavlje može sastati, a da im nitko drugi ne smeta.

Menu je posebna priča. Jela su šarolika, intrigantna, egzotična. Kako ste se dogovorili oko ove strane priče? Tko smišlja recepte?

Što se tiče menija nismo išli u neke velike širine. Sve je stalo na jedan podmetač koji vas dočeka na stolu kad sjednete. Jelovnik je znači već tu. Dvadesetak jela. Sva su pripremljena kod nas, s posebnim naglaskom na domaću pastu, kruh i kolače. Trudit ćemo se da jelovnik bude sezonski. U devetom mjesecu planiramo prvu promjenu, namjeravamo uvesti jesenske namirnice i tako ćemo to raditi svako tri do četiri mjeseca u ritmu godišnjih doba. Znači, kako budu išla godišnja doba, tako idemo i mi.

Jelovnik je osmislio naš šef kuhinje Zoran Ožegović, on je dao prvi prijedlog i nakon nekih sitnih preinaka došli smo do zajedničkog krajnjeg rezultata. U restoranu  je sve jedna velika suradnja.

Pričajmo malo o blogu.

Krenulo je kao samostalni blog,a onda sam donedavno radila kao urednica portala Dobra hrana u Jutarnjem listu. Svi me pitaju kako je krenulo, ali nema neke velike priče. To je jedna kuharska multimedija na koju se lako navučeš. Meni to predstavlja veliko veselje, stvarno ga ljudi dosta prate. Doduše, sad imam puno posla pa je taj ritam objavljivanja dosta spor, ali trudim se održavati ga svaki mjesec.


Naše specijalitete Ana-Marija je okrenula 'prema vanka'

Napisala si knjigu recepata na engleskom jeziku koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana. Zašto baš na engleskom, a ne na hrvatskom jeziku?

Knjiga je posebna ljubav. Riječ je o projektu koji se zove What’s Cooking in Dubrovnik i koji je trajao dvije godine. Mada nije tako trebalo biti, dogodilo se nekako sve u isti trenutak - i knjiga i restoran. Dok sam pisala blog, prijatelji su mi predložili kako bih trebala napisati i knjigu. Iako sam bila u nedoumici, shvatila sam kako je knjiga isto što i blog samo u jednoj većoj koncentraciji, s više rada, ali zapravo dosta slično.

Zašto je kuharica na engleskom? Cijelo vrijeme sam strane specijalitete donosila Hrvatima, a onda sam počela razmišljati kako  dalmatinska, dubrovačka kuhinja ima ustvari puno toga ponuditi, a u svijetu se o tome i ne zna toliko. Zato sam se odlučila obrnuti proces i naše specijalitete otvoriti prema vanka.

Knjiga ima tristotinjak strana i 120 recepata koji se jedu u našem kraju, a svi su napisani na engleskom jeziku, testirani, isprobani i s popratnom fotografijom te uvodnom pričicom.



Daljnji planovi?

Đuro, Milan i ja namjeravamo sve ovo postaviti dobro na noge. Voljeli bismo da ‘Pantarul’ stvarno zaživi kako smo zamislili i da to bude na određenoj razini, da održavamo kvalitetu. Također bih htjela i da knjiga krene kako treba. To su mi sad prioriteti.

Fotografije interijera: Marko Marinković
Fotografije kuharice: Ana-Marija Bujić