Dubrovčani će u nedjelju izaći na prijevremene izbore. Kandidat HNS-ove koalicije za gradonačelnika Andro Vlahušić koji je već obavljao tu funkciju uvjeren je u pobjedu i, kako je rekao, nema nikakvih moralnih dilema usprkos pravomoćnoj presudi u aferi Šipan. No, kada smo kod moralnih dilema, direktno.hr saznaje da si je Vlahušić dodijelio zasluge kao vođe humanitarnog konvoja za vrijeme Domovinskog rata, iako ga opovrgavaju organizatori konvoja, pa i činjenice.
Riječ je o jednoj od najvećih humanitarnih akcija u hrvatskoj povijesti, konvoju Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, koji se sastojao od 99 kamiona, a koji su činili medicinsko osoblje, franjevci, novinari i tehničko osoblje. Organiziran je kako bi prenio hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj. Konvoj su predvodili dr. Slobodan Lang i dr. Herman Vukušić, a trajao je od 10. do 24. prosinca 1993. godine. Konvoj je probio osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini i donio im spas u hrani i lijekovima.
Andro Vlahušić pripisao si je goleme zasluge za taj konvoj u knjizi Slobodana Langa i Branka Čule Bijeli put – pobjeda dobra u ratu, no zapovjednik Konvoja i dobitnik Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" Herman Vukušić ga opovrgava, a kao dokaz nudi dokumente i činjenice.
Vlahušić tvrdi da je bio u prvom vozilu, navodi da je konvoj krenuo sa zagrebačkog Glavnog kolodvora i sebi pripisuje zasluge za to što je izbjegnut masakr u slučaju da su išli preko Bugojna.
Zapovjednik konvoja Herman Vukušić opovrgava ove navode, a potkrepljuje ga novinar i sudionik konvoja Borislav Arapović u svojoj knjizi Bijeli put i sivi Haag, a donekle i sam Lang.
Vođa konvoja
"Polazak s Glavnog kolodvora, u ime Ureda predsjednika ispraća nas Jure Radić. Bio je tu i Damir Zorić. Ja se ukrcavam u prvo vozilo, idemo prema Rijeci, a iza nas velika kolona“, tvrdi Vlahušić u Langovoj i Čulinoj knjizi. U istoj knjizi se u vodstvu konvoja pod rednim brojem 6 nalazi Vlahušić.
Vukušić je u razgovoru za direktno.hr rekao da on kao zapovjednik konvoja može potvrditi da se Vlahušić nije nalazio u prvom kamionu, nego je išao u klimatiziranom autobusu.
"Slobodan Lang bio je vođa konvoja, ali ja sam kao zapovjednik bio čovjek koji je imao kompetenciju i odgovornost za konvoj. Razlika je u tome da sam ja bio čovjek odluke i odgovornosti, dok je on bio oslobođen obveza. Andro Vlahušić niti je u spisku službenih sudionika, a kamoli da je bio pod rednim brojem 6. Ja sam autor spiska, i njega tamo nema. Vodstvo konvoja činilo je pet ljudi uključujući mene. On je sjedio u autobusu s klima uređajima, nije imao funkciju, nisam ni znao da je on u konvoju dok nismo došli u Tomislavgrad, a sa suradnicima sam od jutra do mraka radio na pripremi konvoja“, tvrdi Vukušić.
Dodaje da je da je on bio autor ideje da se novinari i liječnici smjeste u autobus kako se ne bi "patili" u kamionima. Navode potkrepljuje činjenicom da je radio spisak koji je na kontrolnoj točki morao predati Armiji BiH. "Na tom spisu nije bio nitko tko nije bio autoriziran i imao akreditaciju", dodaje Vukušić.
Neki naziv
Vodstvo konvoja iz knjige Bijeli put i sivi Haag
Vlahušićeva tvrdnja da je konvoj krenuo s Glavnog kolodvora nije točna. Opovrgavaju ga fotografije, pa i sam Lang koji je na drugom mjestu u knjizi naveo da je polazak bio sa Zapadnog koldovora.
"Njegova izjava može se tretirati kao lapsus, ali je rekao da je sjeo u prvo vozilo. Tu je ipak riječ o nečem drugom", dodaje Vukušić.
Preuzeo zasluge za izbjegavanje masakra
Herman Vukušić opisao nam je situaciju u kojoj je izbjegnut masakr. Naime, postojala je dilema kamo je konvoj trebao proći. Prva opcija bila je preko Bugojna, no od toga se odustalo nakon što je utvrđeno da postoji opasnost od masakra.
"Moj sin došao je s informacijom da se iza Bugojna u jednom motelu skrivaju mudžahedini, njih oko 750 koji su se odmetnuli iz Armije BiH. To je potkrijepio dokumentiranom informacijom HVO-a, a ti dokumenti postoje i danas u arhivi. Prijetio nam je masakr, i pokojni fra Tomislav Duka i ja na temelju toga smo odlučili da se ne ide preko Bugojna, nego preko Pavlovice-Novog Travnika (pogledajte kartu). Time je spašeno 200 osoba", rekao nam je Herman Vukušić.
No, Vlahušić si je i za to pripisao zasluge.
"U Zenici ja relativno malo pregovaram. Slobodan pregovara najviše. U neko doba pristaje da idemo kroz Bugojno. Ja tada kažem: 'Žao mi je, ali ja nemam ovlasti hrvatske Vlade da se ide kroz Bugojno, a doktor Lang nema ovlasti da na to pristane'. Ne pristajemo na Bugojno! Nije tamo namijenjeno, ne želimo novi genocid. Nastavljamo s pregovorima i složimo se oko prelaska preko planine", tvrdi Vlahušić u Langovoj i Čulinoj knjizi. Kao razlog za to navodi da je dobio informaciju kako u Bugojnu postoji sto tisuća gladnih muslimana i da ne postoji vojska koja bi sto tisuća gladnih ljudi držala podalje od sto kamiona punih hrane", tvrdi Vlahušić.
Herman Vukušić čitao je ove navode s nevjericom.
"On je neki dan izjavio da njegova moralna dilema ne postoji nakon pravomoćne presude. Zato se i javljam, koju je moralnu dilemu imao kada je ovo pisao? Riječ je o teškom povijesnom falsifikatu i moralna je dilema staviti se u poziciju ključnih ljudi u tom konvoju, koji je možda i najveća humanitarna akcija u povijesti Hrvatske", objasnio je svoje nezadovoljstvo gospodin Vukušić i dodao da bi se ovime građanima Dubrovnika trebala barem postaviti dilema može li se Vlahušić još jednom kandidirati, a kamoli biti gradonačelnik.
Vlahušić: Bio sam kontakt osoba s ministrom Šuškom
Andro Vlahušić odgovarajući na ove tvrdnje za direktno.hr je kazao da o njemu najbolje govore djela koja je napravio u ratu, a u konvoj ga je postavio tadašnji ministar obrane Gojko Šušak i ostaje pri svome.
"Nemam se namjeru s njima prepucavati. Svi dokumenti postoje. Poštujem sve što je gospodin Vukušić napravio, i on i njegov sin. Konvoj je ostao kraj Rame, Lang i ja išli smo pregovarati u Split i Visoko. Nakon toga išli smo u Zenicu da ispregovaramo rutu (Bugojno ili preko Pavlovice op.a.). Vraćam se i sretnem generala Blaškića u Vitezu. S konvojem nisam bio od Rame do Viteza. Bio sam kontakt osoba sa Šuškom i Uredom predsjednika. Slobodan Lang i ja bili smo najbliži suradnici", rekao nam je Vlahušić.
Vlahušića smo pitali da prokomentira tvrdnje kako nije bio u vodstvu konvoja i da se vozio u klimatiziranom autobusu.
"9. prosinca meni je Šušak osobno naredio da trebam biti u konvoju. Prije toga bili smo u Uredu predsjednika. To dovoljno govori da sam mu bio čovjek od povjerenja. Trebali bi pitati Šuška gdje sam bio, ali čovjek je umro. Vozio sam se otraga s ljudima iz Ministarstva obrane. Ne kitim se tuđim perjem. Nisam htio ići u konvoj jer sam imao internu, ali sam ipak išao. O meni dovoljno govori to što sam s Brankom Čulom i Ivanom Lovrićem prvi ušao u logor Dretelj i predsjednik Tuđman na temelju toga me cijenio. Bi li me nagradio Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske da nije bilo tako? Mogu se s njom i slikati, a mogu se i slikati s pištoljem s posvetom Mate Bobana. Bio sam dobrovoljac u Žepču. Kao ministar zdravstva donio sam zakon prema kojem se Hrvati iz BiH mogu besplatno liječiti u krugu do 100 kilometara. Ne postoji župa u BiH u kojoj nisam spavao. U kolovozu 1993. bio sam urednik knjige 'Stradanje Hrvata u ratu 1991- 93'", tvrdi Vlahušić.
Nismo niti namjeravali osporavati ratni put gospodina Vlahušića niti njegov odnos prema Hrvatima u BiH, stoga smo se vratili na konvoj. Što kaže na tvrdnje da je konvoj krenuo s Glavnog, a ne Zapadnog kolodvora?
"To je tekst sjećanja koji ide nakon 15 godina, pogledajte koliko knjiga ima stranica", kratko je odgovorio.
Vlahušić vjeruje da je priča u svojstvu izbora.
"Herman Vukušić drag je i velik čovjek, a izbori su za tri dana. General Blaškić bio je sa mnom prije desetak dana, a primili su me i načelnici općina u kojima je HDZ na vlasti. Naravno da ljudima koji to nemaju smeta", zaključio je razgovor za naš portal Andro Vlahušić.
