Samo održavanje Svjetske konferencije o međunarodnim telekomunikacijama je izazvalo velike kontrovezre. Kompanija Google vodila je oštru kampanju protiv prijedloga konferencije koji bi značio da provajderi sadržaja mogu biti optuženi za slanje podataka, te koji bi dao nacionalnim vladama veću kontrolu nad internetom. Regulativi interneta su se usprotivile i Piratske stranke širom svijeta. Protivnici kontrole interneta doživljavaju internet kao nereguliran, međunarodni servis iznad domaćih telekomunikacijskih sustava, slobodan od direktnog upliva nacionalnih vlada.
Na konferenciji u Dubaiju, predstavnici SAD-a su se prvi od sudionika usprotivili ovakvom prijedlogu sporazuma riječima: “Internet je dao svijetu nezamislive ekonomske i društvene dobrobiti tijekom proteklih 24 godine. I sve to bez regulative UN-a.”
Nasuprot bloku zemlja koji se zalaže za državnu regulativu, SAD i Europa hoće da privatne kompanije postavljaju internet standarde. Državnoj regulativi interneta su se usprotivili SAD, Australija, Kanada, Kostarika, Češka, Danska, Japan, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Švedska, Engleska, Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Filipini, Poljska, Srbija, Kenija i Katar.
Blok država na čelu sa Rusijom, Kinom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima – domaćinima konferencije – tvrdio je kako internet mora biti reguliran, jer putuje preko nacionalnih telekomunikacijskih mreža. Neuspjeh da se postigne konsenzus može značiti da će biti regionalnih razlika u funkcioniranju interneta.
"Možda ćemo u budućnosti doći do podjeljenog interneta", izjavio je ruski Ministar za telekomunikacije Andrej Muhanov agenciji Reuters. “To će biti loše za sve, i nadam se da će naše američke i europske kolege doći na konstruktivnu poziciju.”
Kieren McCarthy, koji je objavio sve dokumente konferencije u Dubaiju, koji bi inače ostali skriveni od javnosti, komentirao je pokušaje kontrole interneta riječima: “Sudionici su bili zapanjeni shvativši kako je "stil i pristup" konferencije ostao zaglavljeni u 1970-im.”
Na sajtovima koji se zalažu za slobodu interneta već je predstavljena struktura režima koji su glasali za i protiv regulative interneta. Koristeći se Wikipedijinim Indeksom demokracije, utvrdili su da je najveći broj autoritarnih režima podržao prijedlog, dok su među protivnicima uglavnom bile demokracije. Uz jedan izuzetak
. /Ivica Granić/