No, nije baš tako, ispada da mi nećemo njih, a ne oni nas, zbog čega onda problema imaju oni koji se zateknu, recimo, u Srednjoafričkoj Republici, Kiribatima, Ruandi, Tongu, Tuvalu, Bahamima.., i ostalih deset zemalja za koje je Hrvatska još terra incognita.
- Ja sam bio u Tongu i tu su mi tražili vizu - kaže naš čuveni moreplovac Leo Lemešić, koji je problem riješio na način da se pozvao na činjenicu da je Hrvatska danas dio EU-a, a on ima, između ostalih, potpisane ugovore i o bezviznom režimu s Tongom.
Važna Turska- Na kraju sam vizu za Tongo dobio besplatno. Ni u Svetom Kristoforu i Nevisu, gdje sam bio lani, nisam imao nikakvih problema s činjenicom da ta zemlja nije priznala Hrvatsku. Doduše, tu se putovnica može i kupiti, a možete pretpostaviti kakvi je sve tipovi kupuju.
Nemamo uspostavljene diplomatske odnose ni s Bahamima. Recimo, to mi nije logično da Bahami kao vrlo atraktivna zemlja koju posjećuju i naši turisti, nema uspostavljene diplomatske odnose s Hrvatskom?!
No, i kad oni postoje, u što sam se osvjedočio putujući svijetom, ne znači da sve štima. Evo, recimo, u Turskoj, koja je nama blizu i vrlo je važna zemlja, naša je diplomacija zakazala kad mi je trebala pomoć. Oni se, kako su mi rekli, više bave predstavljanjem naše države u svijetu, njezinom promocijom, a ne pravnom pomoći hrvatskim građanima.
Konkretno, u Turskoj sam bio zbog posla i u tom smislu mi je trebala pomoć, a uspio sam je dobiti i riješiti problem tek kad sam se počeo pozivati na neka poznanstva.
Zaključak vam je da mi nemamo sustav ni kod kuće, pa je logično da ga nismo uspjeli uspostaviti ni u našim diplomatskim predstavništvima vani, iako u slučaju velike i važne nam Turske imamo i veleposlanstvo u Ankari i konzulat u Istanbulu - kaže Lemešić.
Ajde, ako na karipskom otočju nikoga ne zanimamo jer smo predaleko i jer smo mali, nevjerojatno je da nas ne zarezuje, recimo, jedna Ruanda, gdje su Hrvati - naročito kroz humanitarni rad iza kojeg stoji Caritas - ostavili snažan pečat.
- Pazite, fra Vjeku Ćurića vam tamo doživljavaju kao afričkog Schindlera jer je spasio civile od genocida. Tamo se izredao cijeli tim naših sportskih stručnjaka: izbornici nogometne reprezentacije Josip Kuže,Tomislav Obradović i Branko Tucak, pa poznati košarkaški trener Većeslav Kavedžija koji vodi žensku košarkašku reprezentaciju.
Naši misionari su jako puno napravili za te ljude. Moj dragi prijatelj fra Ivica Perić je dolje sagradio školu - veli poznati hrvatski novinar, putopisac i dobrotvor iz Ploča Željko Garmaz, koji je često u Ruandi. Garmaz ističe da radnici iz Splita u toj zemlji grade i hidrocentrale, u Africi je prisutan i veliki "Končar".
Pikter zna za nas- Nemate nikakvog problema zbog toga što Ruanda nije priznala Hrvatsku, ali ako vam zatreba bilo kakva pomoć diplomatskih predstavništava, ako vam ističe putovnica ili vam treba viza - nagrabusili ste.
Za 56 afričkih zemalja nadležni su naši diplomati samo u Egiptu, Maroku i Južnoj Africi. Da bi produžio putovnicu, fra Ivica Perić je iz Ruande, umjesto u Južnu Afriku gdje Hrvatska ima veleposlanstvo, doputovao kući, jer je procijenio da bi mu za takvo što u Južnoj Africi trebala puna tri mjeseca - kaže Garmaz.
Za razliku od nas, susjedi Srbi koji su naslijedili brojna diplomatska predstavništva, daleko su bolje pozicionirani po afričkim zemljama.
- To što s Ruandom, koja ima 12 milijuna stanovnika, nemamo uspostavljene diplomatske odnose, bojim se da je stvar naše inertnosti, tim više što postoje veze s njezinim susjedima - Tanzanijom i Burundijem - još od vremena Pokreta nesvrstanih. Ne znam, stvarno nema logike, prizna te neki mali Pitkern, a ne prizna te jedna Ruanda?!
IZVOR:
slobodnadalmacija.hr