Švicarski franak mnogi ekonomski analitičari smatraju financijskim rajem za štediše i špekulante. U Hrvatskoj je postao pakao za one građane koji su podizali kredite u toj valuti, njih više od 65 tisuća. Mnogima od njih glavnica kredita narasla je više od 50 posto. Odgovor na pitanje ima li izlaza iz te situacije tražila je i ovotjedna emisija 'Svjedok' Gordana Malića.
"U svakom slučaju devizna klauzula nanijela je veliku štetu hrvatskom društvu, gospodarstvu i hrvatskim građanima i ja na to upozoravam već nekoliko godina. I izrazito ponavljam kako ljudi u to vrijeme nisu razumjeli da je to napad na suverenitet koji se sastoji od fiskalnog suvereniteta, obrambenog suvereniteta, monetarnog suvereniteta. Uvođenjem devizne klauzule napadnut je zapravo monetarni suverenitet iako imamo svoju valutu. Novac je ono što zakon kaže da je novac, a novac je ono što obavlja funkcije novca. U Hrvatskoj je zakon rekao da je novac kuna, a ona bi trebala obavljati funkciju platežnog sredstva što obavljamo svakodnevno i mjerilo je vrijednosti. To su dvije glavne funkcije novca što je poslodavac odredio u nekoj zemlji. U Švicarskoj je novac franak, u Americi je dolar, u Japanu je jen i oni obavljaju i oni tamo obavljaju funkciju tog novca. Međutim, Hrvatska Vlada nije zabranila uvođenje devizne klauzule kao tuđe valute da vrši funkciju novca u Hrvatskoj, a narodna banka koja proizvodi kunu i treba štiti kunu, dopustila je deviznu klauzulu, odnosno priznala je ugovore na domaćem tržištu deviznoj klauzuli i na taj način i Hrvatska i narodna banka oduzeli su jednu funkciju kuni koja treba obavljati kao novac. Onda svi ti problemi nastaju." - rekao je ekonomski stručnjak i bivši ministar Ljubo Jurčić
Još je određeniji ekonomski analitičar Ratko Bošković:
"Devizna klauzula je sistemski rizik za financijski sistem. Što znači da neće upropastiti samo jednu banku ili nekoliko banaka, nego će upropastiti cijeli financijski sustav. To je u teoriji opće poznato. Ja sam jednom bivšem guverneru u jednoj raspravi rekao da hrvatske banke ne bi smjele davati devizne kredite dužnicima koji nemaju plaću u tim devizama. Odnosnom, Hrvatska narodna banka bi trebala bankama to toliko naplatiti koliko bi to on njih tražila pričuva za taj rizik da se to njima uopće ne bi isplatilo i one takve kredite ne bi davale. Međutim, nema izbora. Oni su shvaćajući taj rizik, jer on je opće poznat u financijskom svijetu, Hrvatska narodna banka i opće monetarna politika na njega pristajala računajući da će Hrvatska vrlo brzo ući u euro i u tom trenutku će sav taj rizik nestati. I to je bila jedna sasvim opravdana računica. Ali, što se sada dogodilo? Kada je izbila ova kriza, Hrvatska je izašla iz Maastrichtških kriterija, i kako se sada čini, ona euro neće moći dobiti praktički nikad, govorimo o slijedećih 20 godina. I to je sada jedna slijepa ulica, jedna jeziva situacija u koju se Hrvatska dovela", pojašnjava očajnu situaciju dužnika, ali i cijele države Bošković.
Da nagli porast franka nije neočekivan, objasnio je ponovo Ljubo Jurčić:
"Naravno, ovo je sve bilo za očekivati. Budući da 22. Siječnja ove godine Europska središnja banka održava sastanak. Postoje zahtjevi prema centralnoj banci zbog dubioza u nekim zemljama Europske unije, da Europska centralna banka otkupi državne obveznice država u iznosu od 1000 milijardi eura, to je takav nekakav zahtjev. Naravno, Njemačka se tome suprostavlja, pa ćemo vidjeti kakav će biti ishod. Ako to sve bude i na pola toga, ako to bude 500 milijardi eura, a Švicarska banka je prije nekoliko godina zaštitila svoj franak da zaštiti švicarsku ekonomiju sa eurom, i sad ako dođe na tržište 200, 300 ili 500 milijardi eura za toliku vrijednost se neće povećati proizvodnja u Europskoj uniji u kratkom roku. Znači, vrijednost eura će i dalje padati. Što znači da je švicarska ekonomija puno stabilnija nego europska ekonomija, tako da su švicarci morali 'otkačiti' vezivanje švicarca za euro da ne bi sada 1,2 franka plaćali 1 euro kada će nakon te transakcije taj euro pojeftiniti i onda će to biti možda 1 franak ili 0,80 franaka za 1 euro i oni su se pripremili za tu situaciju. Tako da ovo nije ništa iznenađujuće za ekonomiste, ali iznenađujuće je za brokere, špekulante i tako dalje. U normalnoj ekonomiji, gospodarstvo i monetarni sustav moraju djelovati zajednički. A ako uvedete deviznu klauzulu, vi ste de facto uveli tuđu krv u svoj organizam i vaš organizam nema imunosni sustav protiv bolesti te krvi i to se sada događa u Hrvatskoj tako da ćemo biti zaraženi bolešću za koju nemamo otpornost zato jer se ta bolest razvila u sasvim nekoj drugoj ekonomiji."
Profesor Drago Jakovčević sa Ekonomskog fakulteta u Zagreb zalaže se za rješenja koja je u Mađarskoj isprobao Viktor Orban:
"HNB bi trebala imati neku aktivniju ulogu i trebala bi prije svega transparentno izvijestiti o zaradama banaka. Što ne znači da je HNB istinito izvijestila kada je rekla da su pozicije u pasivi i aktivi izjednačene. Banke su mogle napraviti 'svop aranžman', to znači jedan zaštitni instrument kojim se obveza iz švicarskog franka konvertira u obvezu u eurima, prema tome, ako je ta obveza odgođena za tri mjeseca, to znači da u ovom trenutku kada bi se naplaćivali krediti dužnika u švicarskim francima, po aktualnom tečaju sve što je revaloizacija tečaja što znači 19 posto, svih tih 19 posto plus kamate na te kredite ide u korist banke. Zato i banke imaju tih tri mjeseca prostora. Mislim da bi trebalo ići rješenjem Orbanovim modelom. To znači da se i ostali krediti koji su valutirani, u različitim valutama svedu na kune. Što ne znači da ukidanje valutne klauzule ide na devizne štednje. Devizna štednja da, to znači kupili smo sto eura u mjenjačnici, uložili smo u banku i banka nam je dužna isplatiti sto eura. Ali, krediti koji se odobravaju građanstvu, korporativnom sektoru, ne smiju biti uz valutnu klauzulu. To znači da će banke imati jednu neravnotežu između obveza u pasivi koji su u valuti i kunski kredit,a to se da ispraviti takozvanim 'hedgingom' ili zaštitnim instrumentarijom. Banka će se zaštititi od volatilnosti kune ako bi do nje došlo, premda svi se kunu, a ponajprije monetarna vlast da je kuna stabilna, prema tome nema razloga da bi deprecijacija kune uslijedila u nekom slijedećem razdoblju."
Slabosti dosad uvedenih mjera zorno je opisao Ratko Bošković:
"Ta odluka da se cijena tih kredita snizi na neki prijašnji tečaj, i da banke podmire taj račun je zapravo palijativna mjera. Ja jednostavno ne znam odakle će banke podmiriti taj dug, jer one u principu imaju tri izvora sredstava. Imaju novac vlasnika, novac vjerovnika od kojih su banke posudile novac i treće je novac štediša. Banke će na tome imati neki gubitak i razumno je očekivati da će one taj gubitak socijalizirati. Dakle, one će ga prenijeti na sve svoje komitente. Tako da će povećati cijenu svojih usluga i povećat će kamate na sve ostale kredite. I sva ta neka socijalizacija je po meni prihvatljiva, ako se gleda ta promjena švicarca kao neka elementarna nepogoda pa su ljudi tu zaglavili ni krivi ni dužni ili ne baš previše krivi ni dužni pa je dobro da im društvo u cjelini i pomogne. Međutim, sada te sve ideje da se svi ti krediti pretvore u kunske je nažalost besmislena. Iz vrlo jednostavnog razloga. Da bi banke mogle davati kunske kredite one moraju imati kunske izvore. Da bi banke imale kunske izvore Hrvatska narodna banka bi morala emitirati kune 'eksnihilo'. Sav novac uvijek na kraju dođe na štednju, dakle ti kunski krediti bi na kraju završili na štednji,a li hrvatski građani ne žele kunu, ne žele imati hrvatski novac, oni žele imati njemački novac. I sve te kune bi se u bankama ponovno pretvarale u devize, tj. U njemački novac, dakle u euro. Euru bi rasla cijena, što znači da bi rasle i maloprodajne cijene i mi bi imali hiperinflaciju."
Nakon cijele ove mračne analize, svojevrsno svjetlo na kraju tunela u vidu mogućeg rješenja dao je Drago Jakovčević:
"Ovaj problem traži trajno rješenje, a trajno rješenje je da se krediti koji su valutirani sa švicarskim francima, konvertiraju u kune na dan odobravanja kredita, a to je prije nekoliko godina i da to postane kunski kredit. Tko će tu pretrpjeti štete, da se to izračunati i najbolje je da se to po mađarskom modelu, koji je konačno doživio i pohvale od Bruxellesa, riješi na način da dio pretrpe banke, dio subvencioniranjem pomogne država, a dio snose i sami dužnici. "
Je li rast švicarskog franka pokrenuo dublje promjene u hrvatskoj politici ili samo poslužio u predkampanji koja je možda već i počela, vidjet ćete u slijedećim emisijama istraživačkog magazina 'Svjedok'.