I dok se većina ljudi, privatno više ili manje pobožna, odlučuje živjeti u skladu s tradicijom ovih prostora što uglavnom znači slaviti vjerske praznike i tom prilikom, a neki i češće, pohađati misna slavlja, te kroz život nastaviti primati i sakramente poput ženidbe i zatim taj ciklus nastaviti krštenjem vlastitog potomka, rijetki se odlučuju navedeni ciklus prerezati poput pupčane vrpce.
Što se dogodi čovjeku da se odluči na jedan, pa reći ćemo, dosta drastičan potez?
Ovo je vjerojatno prvo pitanje koje bismo svi postavili. Većina bi pretpostavila da je po srijedi nekakva trauma ili barem izrazito loše iskustvo jer, ipak, iako su mnogi nezadovoljni Katoličkom Crkvom, rijetki se odlučuju iz nje i formalno isključiti.
Kako nam priča ovaj 29-godišnji Zagrepčanin, koji je želio ostati anoniman, njegov je put bio standardan. Poput većine, kao dijete je kršten, pričešćen i krizman. Dakle, primio je sve sakramente.
Misao da s Crkvom i službeno prekine sve odnose javila mu se na sprovodu njegovog djeda u trenutku kada je svećenik čitao odlomke iz Biblije. Između ostalog, pročitao je i ovo:
"U ono vrijeme reče Isus: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.' (Mt 11,25), prisjeća se naš sugovornik i dodaje:
U međuvremenu je pročitao i čitavu Bibliju, te kroz Stari zavjet dobio dodatni poticaj da se ispiše. Konkretno, navodi dva citata koja su mu dala tu dodatnu motivaciju:
"Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom" (Iz 44,9).
"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve" (Dj 17,24).
29-godišnjak nam priča i da je, čitajući Bibliju, shvatio da su sakramenti kao takvi potpuno proizvoljni od strane Crkve, te da ih, s obzirom na to da je kršten s navršenih šest mjeseci, nikada svjesno nije izabrao.
Poznata je činjenica da je velik sustav trom, a kada se radi o Crkvi, moramo u obzir uzeti da je riječ o vrlo staroj instituciji koja se izrazito sporo prilagođava promjenama. Primjerice, znamo da se s katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi nemoguće ispisati kada vi, odnosno vaše dijete to želi. Ako se na taj korak odlučite, morat ćete pričekati kraj školske godine, to jest, početak nove. Ni tada to nije sasvim jednostavno jer je potrebno pisati poseban zahtjev koji mora biti odobren.
Naš sugovornik kaže da je prve informacije o proceduri ispisa iz Crkve dobio u jednoj Facebook grupi:
Dakle, kako ta procedura izgleda?
Prvo je potrebno u tri primjerka ispisati, ispuniti i potpisati "Deklaraciju o istupanju iz Rimokatoličke Crkve", kao i popratno pismo koje pojašnjava da imate pravo na istup. Taj se dokument zove "Pojašnjenje o pravu na istupanje".
Zatim bi trebalo zamoliti prijateljicu/a da Vam bude svjedokinja/svjedok, te da Vam ustupi potrebne podatke. Nadalje, savjetuju da bi vlastoručni potpis valjalo ovjeriti kod javnog bilježnika jer se time validira identitet potpisnika, te se sprječava sumnja u vjerodostojnost deklaracije kao izražavanje slobodne volje bez ičije prisile.
Nakon toga je potrebno u tri primjerka ispisati "Interni crkveni dokument" koji objašnjava da vjernica/k ima pravo na istup (Actus formalis), Izvadak iz Ustava Republike Hrvatske, Čl. 40 i 41, te po jedan primjerak svih navedenih dokumenata preporučeno s povratnicom poslati na dvije adrese. Prvo u Župni ured gdje ste kršteni, a zatim u Biskupski ordinarijat, odnosno biskupiju u kojoj se nalazi župa u kojoj ste kršteni.
Više pročitajte OVDJE.