Svi najbolji plivači s invaliditetom okupili su se u Zagrebu na regionalnom prvenstvu Hrvatske, trebalo je to za Lukšu biti još jedno u nizu plivačkih natjecanja. Probudio se rano ujutro, spremio za putovanje i krenuo automobilom prema Čilipima. I tada počinju prvi problemi.
-Bio je neki manji kvar na autu, ali oduzelo nam je to dovoljno vremena da zakasnimo na aerodrom. Došli smo na check-in 19 minuta prije polijetanja, ali bez obzira na molbe trenerice Matijane (op.a. Staničić), rekli su nam da smo zakasnili jednu minutu i da ne možemo ući u avion. Odmah smo rezervirali nove karte za Zagreb, ali let je u 13 sati iz Splita. Došao je otac Milo i krenuli smo na put autom i došli u Split u 12 sati.
Zaustavila ih policijaNi putovanje do Splita nije moglo proći bez avantura.
-Zaustavila nas je prometna policija u dolini Neretve. Vozio sam 80, a ograničenje je bilo 60. Eto, nakon toga je sve bilo u redu. Barem do Splita – dodaje otac Milo.
LUKŠA BACKOVIĆ I BRANKO BAZDANU Čilipima su zakasnili jednu minutu, a u Splitu je let za Zagreb kasnio 25 minuta.
-Na kraju je još i dobro ispalo. Iz Splita smo rezervirali taxi kako bi što prije s Plesa došli na natjecanje u Utrine – objašnjava Milo Backović, a „sretnu okolnost“ pojašnjava mladi Lukša.
-Taksist nam je objasnio da je dobro što smo kasnili 20-tak minuta jer je on baš u tom vremenu uspio promijeniti ispuhanu gumu na autu.
Nakon brojnih peripetija stiglo se na natjecanje, ali na bazenu u Utrinama Lukšu Backovića i trenericu Matijanu Staničić čekalo je još jedno iznenađenje.
-Dok se Lukša na tribinama presvlačio, sve je bilo spremno za prvu utrku na kojoj je trebao nastupiti. Organizatori nisu mogli čekati pa smo otkazali nastup. Srećom, ostalo je još 400 metara slobodno, utrka je bila nešto kasnije po rasporedu – riječi su trenerice Matijane Staničić.
Trenutak najveće srećeI onda je konačno Lukša došao na svoje. Dan koji je počeo loše, završio je na najljepši mogući način.
-Što reći, osvojio sam prvo mjesto na 400 metara slobodno i popravio osobni rekord za 12 sekundi. Rekao sam sebi prije utrke „Lukša ti to možeš i moraš“ i iako sam bio iscrpljen i jedva dolazio do zraka, sve se isplatilo kada sam pogledao semafor i vidio isplivano vrijeme. To je bio trenutak moje najveće sreće, nikad nisam bio sretniji – zaključio je Lukša Backović.
U vremenu sveopće apatije i nezadovoljstva, ovaj mladić svojim primjerom svjedoči kako se i najveći životni problemi mogu okrenuti u vašu korist. I zato se nemojte začuditi ako Lukša ostvari i svoj veliki cilj u 2013. godini. Mladi dubrovački plivač žarko želi na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo za osobe s invaliditetom u Kanadi. U ovom trenutku je dvije sekunde sporiji od potrebne norme na 100 metara leđno, no Svjetsko prvenstvo je tek na ljeto, a zna se moto 17 – godišnjeg mladića iz Lapada „nikad ne odustaj od onoga što želiš, dokaži sebi i drugima da to možeš“.
MIHOVIL ŠPANJA I NASLJEDNIK - LUKŠA BACKOVIĆ