- Ovo što se piše već dva dana o mom nevjenčanom suprugu s kojim živim od 2001. godine apsolutna je neistina. Sve ovo što sam čitala potaknulo me da kažem par riječi o njemu. Antonio nije rođen u Kalabriji, već u jednom malom ribarskom mjestu Chioggia kod Venecije i njegovo porijeklo je iz Padove. Dakle, nema nikakve ni rodbinske ni prijateljske veze s Kalabrijom. Poduzetnik je, imao je svoju agenciju za nekretnine dok se nije teško razbolio od dijabetesa - kazuje vidljivo uzbuđena Žaklina, dodajući da su iz Italije u Hrvatsku došli 2004. godine jer se razboljela njezina majka, poznata dubrovačka naivna slikaricam, piše
Slobodna Dalmacija. Firma ‘Konjić’
- U Italiji sam studirala grafički dizajn, tamo sam živjela sve ove godine i tamo sam i upoznala Antonija. Kad smo stigli u Dubrovnik, radi olakšavanja oko papirologije u vezi s njegovim boravkom, a s obzirom na to da nismo bili oženjeni, otvorio je jednu jedinu firmu “Konjić”, koja nikad nije djelovala, nikad nije “proradila”, bila je pasivna.
Fotografija Melatova sina
Alessandra
Bila je prijavljena na adresi u Mandaljeni gdje smo živjeli u najmu prve godine kad smo došli u Hrvatsku. On je na temelju toga što je otvorio tvrtku eventualno mogao kupiti nekretninu ili dobiti privremeni boravak bez puno problema. Znači, to što se piše o pranju novca i ostalo sve su gluposti. - Sigurno je da se u Italiji provodi neka istraga, no ja još ne znam o čemu se točno radi.
Zaljubljenik u more
U kući u kojoj je Antonio živio napravljena je premetačina, vjerojatno su tražili drogu, oružje ili slično, no najvrjednija stvar koju su našli i odnijeli je mobitel moje pokojne majke. Želim reći i to da Antonio nije bježao iz Hrvatske. Pisalo se i to da se steže obruč oko njega i slično jer samo dva dana prije uhićenja mi smo normalno prelazili crnogorsku i hrvatsku granicu. Da se on bojao tako nečega, zar bi normalno šetao gore - dolje? On jest nekoliko puta bio u Crnoj Gori, ali samo zato što je veliki zaljubljenik u more i brodove i zanimala ga je marina u Tivtu. Ne, nije htio ulagati, nego su ga zanimali brodovi - govori Žaklina na pitanje o navodnoj vezi njezina nevjenčanog supruga i crnogorske mafije u švercu kokaina.
- Antonio u Hrvatskoj nikad nije bio osuđivan, nikad nije imao nikakvih problema s zakonom, koga god pitate od mještana i ljudi koji su ga poznavali, mogu vam dati sliku o tom mirnom čovjeku koji na sve sliči samo ne na ono što se pisalo. Moja kćerka, koja je udana za Alessandra, jest često putovala u Zagreb, ali zato što je tamo radila.
Mislim da sve ovo ne sliči na neku obitelj ‘Ndranghete kao što se govorilo. Vjerujem u hrvatski zakon i pravosuđe i vjerujem da će se istina znati i da će oni biti oslobođeni. Jedini dobri i naši veliki prijatelji bila su dvojica policajaca, imali su ključ od ove naše unajmljene kuće, i to sve vrijeme našeg boravka u Hrvatskoj. Pa da je on neki mafijaški šef koji se bavi uvozom i izvozom droge, zar mislite da bi dao ključ policajcu od svoje kuće? Mi smo živjeli kao normalna familija, ja sam imala kredite, djeca su radila, to treba reći. Jer da smo mi takvi mafijaši, s toliko love, onda niti ja niti moja kćerka ne bismo imale kredite na glavi! - poručuje Žaklina Ivanišević.
- Naše su financije, to sam rekla i USKOK-u, bile odvojene jer mi nismo bili oženjeni. Nisam nikad imala punomoć za njegove račune, a ni on mene nikad nije pitao koliko sam potrošila novca na spizu ili bilo što drugo. Najvažnije je da on bude pušten na slobodu jer je teško bolestan. Do njega još nije stigao ni novac koji sam mu uplatila na račun niti medicinska dokumentacija, tako mu još ne pružaju ni odgovarajuću liječničku skrb, zatekla sam ga u splitskom zatvoru u jako lošem stanju.
Antonio je toga jutra krenuo na avion za Zagreb gdje je morao ići poslovno, vodio ga je Alessandro na aerodrom. Večer prije, u subotu, Antonio i ja smo se malo “pokarali”, kao i svaki drugi muž i žena. Spavali smo odvojeno i ujutro me nije budio kad ga je mali vozio na aerodrom. No, oko 9 sati probudio me poziv jedne prijateljice koja mi je rekla: “Što se ovo događa, muža mi ispituju, zatvorili su ti Antonija i Alessandra!” Ustala sam, sve mi je bilo nestvarno, bila sam u šoku. Prvo sam zvala advokata i krenula prema zračnoj luci. Uzela sam rent-a-car za 200 kuna jer su oni pošli s tim kamiončićem u zračnu luku.
Žaklina Ivanišević u razgovoru s novinarom Slobodna Dalmacije Uzela sam sve papire s radnog stola i krenula prema kancelariji odvjetnika Pištala. Stavila sam sve u auto, a onda su me ispred vrata dočekala tri kratko ošišana USKOK-ovca. To je bilo oko 10.30 i tu su me, kraj auta, držali do 15 sati. Nisu mi dali da se igdje mičem. Bila sam nervozna i ja i oni jer se malo duže čekala ta papirologija koja je trebala da bi se obavio pretres kuće. Napokon su njih dvojicu doveli kombijem, počeo je pretres kuće u kojemu smo mi bili vrlo kooperativni. Uzeli su čak i snimke videonadzora. Mene su pustili tek u ponoć da idem kući - zaključuje nevjenčana supruga Antonija Melata.