Kovačić, inače novinar na Hrvatskoj televiziji, posve opravdano je prozvao Sašu Lekovića i njegovu ekipu ideologa da su pristrani, što oni, dakako, jesu, a što je ne tako davno priznao i bivši predsjednik tzv. HND-a uvijek trijezni Zdenko Duka, koji je govorio o 'našima' i 'vašima'. Duka je otišao, došao je mali Dukić, odnosno, Sale srednjoškolac.
Sjetimo se na koji je način reagiralo, dakle, reagiralo nije, tzv. Hrvatsko novinarsko društvo nakon što su partijski mediji pisali o hrvatskom obavještajcu iz Domovinskog rata, Mirku Raškoviću. Nitko nije odgovarao za medijsko ludilo.
- Ja sam jedan od urednika Dnevnika, sudjelujem na kolegijima, borim se za standarde i uvijek ću se boriti za dvije strane, da čujemo drugu stranu. Vidjeli smo na primjeru gospodina Raškovića gdje nismo čuli drugu stranu. Sad ja vas javno prozivam, gdje ste kad se želi nekoga diskreditirati, prigovorio je Kovačić Lekoviću koji je zapravo izbjegao odgovor, no, zato je ponovio ono što zadnjih dana ponavljaju kao papagaji Milanovićevi omladinci preko društvenih mreža optužujući druge za govor mržnje, pritom vlastitog šefa uopće ne čuju.
- Kad govorimo o izvještavanju, i članovi vaše udruge prednjačili su u govoru mržnje, u neprofesionalnom izvještavanju. Živim od činjenica, i sve što govorim mogu dokazati – rekao je Sale, i optužio uglednog novinara Marka Juriča, koji je inače voditelj gledane emisije Markov trg. Očito je Sale podlegao nakaradnoj atmosferi kakva vlada u Hrvatskoj.
Naime, kompletno gledajući za lijeve talibane, sada govorimo općenito, govor mržnje je svaki stav koji dolazi sa desne hrvatske političke polutke, bilo da govorimo o pobačaju, fašizmu, antifašizmu, komunizmu, reformama, Hrvatskom državnom saboru, medijima, ukidanju RTV pristojbe... Analogno tome, još jednom, nejasno je zašto se Kovačić uopće upustio u polemiku s čovjekom koji mu nije dorastao? Kovačić jer višestruko obrazovaniji od Lekovića.
Priopćenje HNiP-a od 29. prosinca 2015.
- Hrvatski novinari i publicisti najoštrije osuđuju neprofesionalni i pristrani način na koji su brojni mediji pratili i prate postizborna događanja. Zabrinjavajuće je odsustvo ozbiljnih političkih i politoloških analiza koje bi objektivno prosuđivale situaciju i tako pomogle politički neiskusnim glasačima i građanima općenito shvatiti što su parlamentarne koalicije i kako funkcioniraju. Umjesto davanja objektivnih i točnih informacija, neki portali, tjednici i znatan broj njihovih novinara upustili su se u politikantstvo prenoseći ne samo razne medijske spinove poražene političke opcije, nego i otvoreno navijajući za stranu koja je izgubila.
Nažalost, niti brojni istaknuti novinari, najutjecajnijih javnih i komercijalnih medija nisu prošli demokratski ispit, jer su sasvim neprofesionalno, ali zato uporno, čak i nakon formiranja novog Hrvatskog sabora, davali i još uvijek daju znatno veći prostor i povlasticu prvog komentiranja situacije političarima na odlasku, umjesto da se pridržavaju načela zadovoljavanja interesa hrvatske javnosti. A to je javnost koju sasvim sigurno više zanima što imaju i što će (prvi) reći ljudi koji će voditi državu slijedeće 4 godine, od toga kakve uvrede na račun legalnih i legitimnih pobjednika izbora ima za prosuti bivši premijer ili kakva je politička kombinatorika manjinskih zastupnika koji su protivno dobroj praksi demokratskih zemalja pokušali presuditi izbornog pobjednika iako im politički legitimitet počiva na tisuću, dvije glasova.
Otvoreno se pitamo kakvu to vjerodostojost u eteru imaju analitičari kojima se obilno otvara medijski prostor, a bili su ili još jesu politički angažirani u strankama koje više nisu parlamentarne. Uređivačka politika, poglavito javnih medija morala bi kod pozivanja gostiju voditi računa o balansu i kritičkom propitkivanju teza tih gostiju.
Također, iz etičko – moralnih razloga i bez cenzorskih namjera, trebalo bi preispitati preveliki prostor i učestalo gostovanje onih analitičara čija se prošlost i prorežimsko političko javno djelovanje u bivšem totalitarnom sustavu povezuje s uskraćivanjem sloboda mišljenja i izražavanja, kao i kolaboriranjem s tadašnjim represivnim organima.
Posebno poraznim smatramo davanje medijskog prostora isprovociranim događajima kakav je sinoćnji isforsirani prosvjed navodne Facebook grupice protiv suradnje Domoljubne koalicije i MOST-a.
Stoga pozivamo sve novinare i medijske djelatnike da se pri izvještavanju, vođenju intervjua i uređivanju emisija suzdrže osobnih animoziteta i političkih preferencija te da aktivizam moderiran medijskim podzemljem, paraobavještajnim službama zamijene poštenim novinarstvom.
Na kraju, Hrvatski novinari i publicisti najoštrije osuđuju tekst Dubrovačkog dnevnika koji je kroz jednu neuku i sasvim netočnu povijesnu analogiju usporedio dolazak Tihomira Oreškovića na mjesto mandatara s Hitlerovom vlašću, odnosno diktaturom. Smatramo da je taj tekst čisti govor mržnje koji najsnažnije osuđujemo jer mu je cilj diskreditirati legalne i legitimne postizborne poteze nove državne vlasti.